Marketing
Lokne sam bacila morskim psima
To zato jer sad imam odgovor (na koji sam ponosna) na pitanje gdje mi je duga kosa. Ajmo sad dalje.
Prvo što me zabezekne u Americi jesu reklame. Za ljekove. Na recept. Kao, šta moj doktor zna sta je kora od banane, ja bolje znam od njega i vidio sam ovu reklamu za Fitocepolix (ime izmišljeno jer svi ti ljekovi imaju x u naslovu kao neki pornografski film) koja sprečava disanje i hoću da mi doktor to prepiše (usprkos što ima 153 kontra, a samo jednu indikaciju), inace bum ga tužil i dobil odštetu. Ne znam, ja to tako europejski interpretiram.
Ima i reklama za 1-800-LAWYER. Iliti nazovi za odvjetnika. Čovjek-ležerac (iliti ležeran čovjek) u kežual odijelu, lice tipa ja-sam-ti-najbolji-prijatel, sa super bijelim američkim zubima (i to mi je super, a ne nasi škrbavi europejski) mami te da nazoveš za odvjetnika. Jer oni specijaliziraju bail bonds (kako to prevest? Ono kad ti prijeti zatvor, a ti kaucijom platiš sebe da si na slobodi dok ti se ne dosudi/odsudi?).
Bude mi čudno i to što su svi hipersuperultramegaturbomucho ljubazni. Jeste da to rade za pare, ali ipak, bolje mi je čuti to nego ovo britansko 'hrmpgh, nu ti na'.
Dobro. Uostalom, htjedoh reć samo jedno: HRANA!! I dalje mojom sredovječnom dioptrijom ne mogu vjerovati količinama, izboru, hrane! U svako doba, u svakom pogledu. U SF navodno ima ne znam koliko restorana po kvadratnom metru. Otprilike. I to se vidi. Ovi britanski ovdje mogu da se postave na očnu opnu od muke u odnosu. Svako jutro hiperventilirala bih od izbora i čudila se kao benzin dizelu (to jest, raz-rogačila oči) svakojakim kombinacijama koje vrtoglavicu stvaraju. S obzirom da sam napravila pakt sa nogama da ću ih izvozat SF brdima do mile volje, odriješila sam kaiš i razjapila ralje.
U SF doručak je ozbiljna stvar. Pogotovo vikendom kad se doručak i ručak spoje u kovanicu brunch. U razvikanijim cafeima može se stajati i satima u redu za dobar brunch.
Štono bi moj pokojni otac reko na makedonskom: pukum paši! Otprilike kao dovde sam se najeo, iako, pukum paši je idiom.
Boogaloos, Mission District. Kiselo vrhnje od tamarinda i plantain cake.
Zazie, Cole Valley. Tahiti French Toast. Za samu sebe pojest.
Brenda's French Soul Food Cafe, Tenderloin. Nesto New Orleansko. Brenda, volim te!
Opet Brenda. Beignets - New Orleans krafne (zapravo, Francuzi tako zovu krafne, a pošto su oni haračli New Orleansom...). I ledeni čaj od lubenice.
Pat's Cafe, North Beach. Banana granola.
Ella's Kitchen, Presidio. French Cinnamon Toast. Pomoz'bog.
Cafe Zoetrope, North Beach. Coppolin restoran. Mislim da sam tamo jednog Coppolinog ne znam kojeg nećaka (isti Nicolas Con Air Cage, ali malko deblji) zamijenila za konobara. Pitam ga da hoću stol, on fino pucne prstima (kao, evo, samo tren) ko da je konobar po zanimanju i ode. Onda je došao pravi konobar-Aargentinac.
Sanraku, Downtown.
Dolce Gelato, Nob Hill (ajmo reć), croissant sa Nutellom i bananom. Tamo gdje gledah Slavena Bilića kako laprda na mutavo prije utakmice (nije bilo tona) sa velikog ekrana.
I kako sad da se vratim sendvičima u plastičnom pakovanju iz Bootsa (ekvivalent DM-a, op. a.)??? Plače mi se u ambalažu!!!
Da, stvano, sta da radim da si vanzemaljac???
Post je objavljen 29.09.2009. u 20:23 sati.