Marketing
Osmi život jedne mačke
Narodna je izreka da: “mačke imaju devet života”. Jasno da se to odnosi na one mačke koje sretno prožive svih devet im datih. No to uvijek nije tako. Jebitega, život je nepredvidiv.
Ovu sam mačku (bivšu) snimio na željezničkoj stanici Pećine, Rijeka 27.09.2009.god u 16 sati 48 minuta i 36 sec.
Dakle ovako, riječima glasnogovornice PU:
Obezglavljeno tijelo mačke leži na peronu, a glava bez tijela između perona i tračnica. Dobro obratite pažnju na položaj glave i tijela. Na glavi i tijelu nisu vidljivi znakovi nasilja, ako izuzmemo činjenicu da su bili odvojeni cca 1m. Na tračnici vidljiv trag na mjestu gdje je izvršen zločin na štetu mačke. Također na pragu između dvije tračnice vidi se trag što dovodi do zaključa da je vjerovatno mačka bila na nepoznat način fiksirana da ne pobjegne i da se tu borila za svoj deveti život.
Tijelo i glava neće biti pohranjeni na patologiji niti je protiv nepoznatog počinitelja podnijeta prijava.
A sada da ostavimo iza sebe glasnogovornicu i krenemo stopama surove stvarnost.
Kada se vraća iz Zagreba Draga stiže busom u 17. 45.
Pun nestrpljenja čitav dan čekam taj trenutak da ju ponovo zagrlim. U svom nestrpljenju već ranije krenem iz kuće, pa polako pješice do grada, maštajući o zagrljaju i poljupcima.
Uljuljkan u svojim snovima i mašti ugledao sam prizor od kojeg sam se naježio. Prekrasna mačkica ležala je beživotno na peronu. Tek kada sam pažljivije pogledao vidjeo sam svu strahotu koja se tu odigrala. Izgledalo je kao da je netko nožem ili sjekirom odvojio glavu od beživotnog tijela. Okrenuo sam se u stranu i uz napor suzdržao da ne izbacim želudac.
Pred oči mi je došla slika tog umiljatog stvorenja koje su djeca mazila svaki puta kada bih tuda prošao. Sjetio sam se njenog mekanog krzna i umilog predenja u naručju…
Pribravši se malo putem razmišljao sam o osmom životu te mačkice koji je tako nasilno prekinut. Pokušavao sam zamisliti kakve su to ljudske spodobe bile u stanju učiniti nešto takvo. Rekoh spodobe, a siguran sam da je riječ samo o nevinoj dječjoj igri.
Kako su izgledali posljednji trenuci tog nevinog stvorenja? Mali jadničak sigurno ni pod kojim uvjetima ne bi mirno držao glavu preko tračnice. Bilo je primjetno da mačkica nije bila vezana na tračnicama u željeni položaj jerbo nije bilo ni traga bilo kakvom sredstvu veze. Po tragu koji se vidi na pragu i povečem kamenu vidljivom sa slici moglo bi se zaključiti da su na tom mjestu djeca utukla mačku. Vjerovatno su ju dvojica držala a treči ju je tukao kamenom dok se nije smirila, a zatim su ju stavili na tračnice da bi gledali kako će joj vlak odsječi glavu.
Čitavim putem do grada pratio me mjauk te mačkice i njena borba za deveti život. Mislio sam i na djecu koja su ostala bez svoga ljubimca.
Napomena: Bilo je dovoljno samo staviti sliku. No iskoristio sam ovu situaciju i namjerno razvukao da bih mogao postaviti pitanje: Da li, kada vam napomenu da nešto nije za osjetljive, okrenete program ili se prisilite gledati očekujući ružne scene sa nestrpljenjem? Šta je to u čovjeku što ga tjera da gleda ono za šta sa sigurnošću zna da će u njemu izazvati neugodne osjećaje i nelagodu.
Post je objavljen 28.09.2009. u 20:40 sati.