Davno nekad,
kad sam bila netko gotovo drugi, nikako prvi,
bilo me strah žudjeti,
(po-žudjeti)
ljude koji mi ne pripadaju u rasporedu serijske poligamnosti. Ili poliandričnosti.
To je bila jednostavna, ali ipak, pogreška.
Jer moje misli pripadaju meni, ili pak, kao danas, i vama. Dakle meni i onima s kojima ih podijelim.
I vrijede koliko vrijede misli.
Sve. I ništa. I ništa. Ništa "...i?".
Post je objavljen 28.09.2009. u 20:38 sati.