Marketing
Četiri refleksije o seksu i par slika sa Konjuha
Ovo je post o seksu.
Jer kako drukčije nazvati, kad u sarajevskom Mercatoru kupiš nešto i, dapače, dobiješ formular za povrat PDV-a, ali ti se ujedno pojasni kako ga možeš podići samo u toj istoj butigi. Uzalud tvoje protestiranje kako ti je bliži Mercator u Tuzli, kako je to ista kuća sa valjda istim pravilima. Ne i ne. Valja dakle za pedesetak maraka povrata poreza upalit' pilu pa potrošit pedesetak maraka i cijeli dan da se dobije PDV.
Mašala.
Ovo je tim više post o seksu, jer onda fino dođeš na behasansku izlaznu granicu, ovjeriti papire za povrat pedevea. Čak na zlobenskoj granici to traje tek par minuta; ništa duže nego vožnja ukupnom kilometražom zlobenske autoceste.
No, u Beiherc lako stvari krenu naopako, i ovo je dakle post o seksu, jer se eto račun iz Mercatora od 254,89 konvertibilnih maraka ne poklapa sa iznosom na formularu za povrat poreza. Gdje uredno piše, 254,88. Razlika - jedan pfeniNg (sic!).
Dva me carinika propituju da kako, da zašto. Četrdeset i pet minuta. Da se to tako ne može utipkati u sustav, da je to prevara države.
Svoj sugestivno - miroljubivi, konstruktivni prijedlog da sad tu fino kemijskom uskladimo znamenke, progutao sam poluizgovoren, samo kako ne bih završio u pržunu radi prijevare, utaje poreza i falsificiranja dokumenata. Nije se sa državom zahebavat', ehe-heej!
Četrdeset pet minuta (seksa) kasnije, carinik mi je konspirativno namignuo, odmahnuo rukom, udario žig apsolucije i pustio me bestraga i bez pojašnjenja.
Postovi o seksu malo naginju pretjerivanju.
Tako dakle, u središnjem dnevniku sinoć, pučanstvo je imalo priliku popušiti.
Jerbo, pita Dnevnik svog izvjestitelja sa njemačkih izbora, hoće li nastavak vladavine CDU sad tu nama nešto oko ulaska u Uniju.
I neusiljeno gutajući samoglasnike, veli lijepi naš izvjestitelj pretplaćeni, kako ne, ne, rekao je njemu Helmut Frfljomrs, inače izdavač jednog njemačkog tjednika, da je njemu Rvacka vrlo rada te odma' da je nabrojao neke lijepe naše fudbalere. Reče naš izvjestitelj vispreno, i smjelo pogleda u kameru - ulazimo mi u Uniju!
Bitno je em imati s čime, em koga.
(Suza olakšanja mi na oko krenu'; dobro je; znaju Švabe naše dike fudbalske; ipak onda ulazimo u Uniju.)
Da ne ponavljam ovo sa seksom još jednom…
Odlučio sam pokrenuti vlastiti biznis. Idem, pa kud puklo. Imam neke ideje, neke ljude. Nagledao sam se Profesora Baltazara i sad hodam sa epruveticom uokolo i sve samo što nije. Da budem siguran, pitam našu veledičnu Rvacku Gospodarsku Komoru za par brojki i relevantnih ugovora o trgovini između Lijepe Nam Naše i Jedne Zemlje i pojasnim kako sam zainteresiran tu-sad-nešto to-i-to.
Iz HaGeKa mi teta Viša Savjetnica pojasni kako oni takve informacije samo između sebe. Te da prvo pokrenem tvrtku i učlanim im se.
Pa da će mi onda reć' ima li smisla to-i-to.
Osjetim se ko ovo gore sa pušenjem, al da ja imam volju, a nema mi tko.
Onda sam pukao i upalio pilu i krenuo na Konjuh, via Banovići.
Post je objavljen 28.09.2009. u 10:22 sati.