Srednjovjekovni dani na Medvednici

Marketing

Pozdrav svima!
Ovog su vikenda, po četvrti put, zaživjeli srednjovjekovni dani na Medvednici, odnosno, Grafičaru i rudniku Zrinski, pokazujući nam kako se živjelo stoljećima prije, tako da se tu moglo štošta vidjeti, čuti i probati – od viteških igara, rudarenja, preko srednjovjekovnog sajma i mnogih drugih aktivnosti, probati beskvasni kruh i jela spravljena po starim recepturama, kušati medovinu, nabaviti domaće coprarije za dug i dobar život, protiv smrti, isl. U ovom potonjem sam se odmah našla, hehehe…Zapravo sam se na licu mjesta zapitala zašto i ja nemam tam štand?!
No, kako rekoh, srednjovjekovni se dani na Medvednici održavaju već 4. put, odnosno četvrtu godinu za redom, redovito u rano jesenje doba, tako da su i prošlogodišnje manifestacije bile održavane većinom tijekom rujna i listopada.O tome sam čula i prethodnih godina, no sada sam prvi puta i otišla do gore.Premda sam isprva namjeravala pješke all the way, krenula sam relativno kasno zbog nekih drugih obaveza, te sam ipak otišla na bus.Za sve zainteresirane za izlet na Sljeme i Medvednicu, pišem par crtica: ako nećete pješke imate bus s Mihaljevca, koji vam vozi svaki puni sat, osim kad su neke prigode poput ove kada se, zbog velikog interesa i broja ljudi, uvode i izvanredne linije, pa je bus moguće uloviti i češće.Pritom on vozi preko Tomislavova doma prema Grafičaru, te se spušta dalje prema Zagrebu, prolazeći na povratku i kroz Šestine.
I dotruckam se ja tako busom ZET-ovim na obronke naše gore, u potrazi za poviješću i inim čudima, ususret srednjovjekovnom sajmu, koji je zapravo ispao dosta manji nego što sam zamišljala.Ipak, manifestacija nije loša, i premda prostor koji sve zauzima nije ni upola tako velik kako bi čovjek to zamišljao, ipak je zanimljivo za pogledati.

Pogled sa staze od Tomslavca prema Grafičaru

Medvedgrad iz druge perspektive, odnosno, smijera; ovaj put gledano od Sljemena prema Zagrebu

Srednjovjekovni čušpajz se bućka J

Malo viteštva, i pripadajućeg autfita wink

Ulaz u rudnik Zrinski, sa rudarskim pozdravom „Sretno“ (meni je bilo - na ulazu je bio zaposlen bivši pa sam upala unutra)
Rudnik je impresivan; i opet, premda ni približno toliko velik kako sam ga zamišljala, ipak ga se isplati razgledati i poslušati vodičkinu priču, a kada se sljedeći put požalim da počinjem osjećati godine sa svojih 33, sjetit ću se da 33 vjerojatno ne bih ni doživjela da sam kojim slučajem rođena kao muško, koje nije plemić, u to doba u tom kraju… U to doba, na tom poslu, ljudi su živjeli jako kratko; radni dan bi im započinjao prije 4 ujutro, te su iz podnožja Medvednice dolazili pješke do rudnika u kojem bi, nakon javljanja nadgledniku, započinjali s teškim radom, s malo zraka dolje, udišući konstantno kamenu prašinu, isl.