Ima već tjedan dana da nam mlado trčkara po stanu i ispušta zvukove. Sve mi je teže navlačiti masku od razdraganosti i ganutosti, prošlo je već previše dana u naporima glumatanja.
Iskreno, idu mi na živce ljudi koji se useljavaju u tuđe stanove na duže od tri dana. Pa kolikogod im slatke ručice i nožice i osmjehići bili.
S druge strane, ne bih imala ništa protiv najezde skakavaca...ili miševa, ili anakondi, ili bilokojeg oblika života koji ne očekuje smiješak i ljubaznost kad se meni to ne daje...
Post je objavljen 27.09.2009. u 19:46 sati.