Well ovaj post posvečujem svojoj crui well trenutno bivšoj jer ahh, ostavila..
Ostavila me 22.9.2009. oko 17h, to mi je bio najgori dan života, kroz cijeli život nisam nikad osjetio takvu bol, takvu slabost, nikad ništa ni najmanje slično a najgore od svega kao da sam znao što će se desiti, naime par dana prije bili smo se posvađali prvo jer nije u subotu htjela doć kod mene a silno sma to htio, drugo kada sam već prihvatio da neće doć kod mene, posvađali smo se jer bi ju vidio samo na 3 sata da smo se našli jer je ona kasnije trebala sa frendicama na piče, normalno na to sam poludio jer ne mogu podnjeti kad su nekom frendovi bitniji od ljubavi jer već sam se jednom opeko na to ali sam bio spreman i to oprostiti što sam idući dan i oprostio, ćak smo i pričali taj dan i sve se činilo donekle u redu.
No drugi dan i nismo baš toliko komunicirala, ja sam radio cijeli dan, a ona je bila u školi i poslije škole je otišla kod ines i prespavala tamo, jedino što mi je rekla taj dan da moramo popričat i da nemam što na to reć kaj će ona meni reć tada sam već pretpostavio kaj bi mogla reć i jednostavno sam imo taj šugavi osječaj.
Drugi dan nisam niti jest mogo samo sam ćeko kad će mi se javiti javila mi se oko 3 negdje pola 4 i rekal da joj samo javim kad sam gotov i da dođem na trg, well tada sam kad sam završio sa poslom obuko sam se u 2 sekunde i šprinto na bus, skoro sam i poginuo skoro me auto potepo, al sam stigo na bus, i kad sam došo na trg kada sam ju vidio kak ostoji tamo nisam mogo suzdržat suze, i tada sam sat vremena hodo za njom po trgu i molio ju da mi oprosti, da mi da još jednu priliku, da mi se vrati, ali nije htjela. Pustio sam ju da ide tada jer sam vidio da nema smisla frendice su ju potezale i nisam mogo ništa učiniti.
Istog trena kad je otišla javio sam frendu što je bilo, odma je reko da se moramo nać, i našli smo se u dubcu btw. ćeko me 20 min u dubcu sa pivama, kad sam došo u dubec dogovorili smo se otić u Maksimir i tamo smo sjeli na klupicu pored jezera i proveli 5 sati pričajuć tamo, kroz to vrijeme rasplako sma se milion puta, al najposebnije je bilo kad sma izvadio njenu sliku iz novčanika i prelazi porstom preko nje kao da ju mazim po obrazu i tada sam se rasplako užasno jako i frend je učinio nešto što mislim da ni jedan frend nebi, zagrlio me i tješio dok sam plako, dao mi je i dar za koji ću mu se odužiti 100%, dao mi je jedan privjesak za lančić koji je on dobio od naše zajedničke frendice koji mu puno znaći, i on ga je darovo meni, kad mi ga je davo rekao je da je taj privjesak nabijen pozitivnom energijom njegovom i Faithinom i da će mi pomoć ojačat i iskreno pomogolo mi je osječam se jačim i promjenjenim.
nakon razgovora otišo sam kuči i opet počeo plakat i tako sma u suzama zaspo. Iduća 2 dana nisam ništa jeo jednostavno od boli i tuge nisam mogo al mi je dalo i snagu to što je Irina samnom razgovarala i što će mi dat priliku da ju još jednom vidim.
Uglavnom da se vratim na temu blog je o njoj pa bi onda trebo o njoj i pisat heh.
Uglavnom ona je najbolja osoba koju sam ikad upozno, a upozno sma ju na frendičinom rođendanu u vrijeme kada sam bio pre pre depresivan, već kada sam ju primio za ruku osjetio sam neku neopisivu toplinu u njojnešto neznam privlačujuće, i iako sam cijelu noć skoro bio uz drugu frendicu, pred kraj smo igrali igru suši puši, i neznam zašto jesam li tolko nespretan ili šta ali papiriči su fakat stalno ispadali između nas tako da smo se bar 50 puta morali poljubit, heh naravno uživo sam u tome i na kraju kad sam odlazio izašla je samnom van jer bila mi je dužna pravi poljubac, no well kako je imala dečka nisam to htio učiniti jer ni ja sam ne želim da meni to itko učini.
Nakon toga sam od frendice nabavio njen broj i počeli smo se dopisivat i tako je došlo do izlaska, tada kad smo izašli išli smo u Kongo na kavu ahh bilo je pre lijepo uz nju osjetiti njenu toplinu nešto pre pre lijepo i kada smo išli doma odšratila me do busa i zagrlila me, nešto pre lijepo i čarobno taj osječaj kad me zagrlila, i kada sam ulazio u bus skoro sam prst slomio, ahh kako će me taj prst podsječat na taj izlazak.
Well opet sam skreno sa teme joj opet sam o sječanjima počeo pričat.
Najviše što sam kod nje volio bila je njena dobrota, jer uvijek je bila spremna pomoć mi i saslušat me uvijek mi je davala savjete i razgovarala samnom, naravno ja sam se trudio uzvratit sve to.
Najgore mi je što sam ju povrijedio sa dosta stvari zbog kojih mi je stvarno jako jako jako neizmjerno žao jer ju nikad ničime nisam želio ni uvrijedit ni povrijedit, Irina žao mi je zbog svega stvarno je.
Kad nam je bila godišnjica darovala mi je lančić sa srćekom tada je rekla " JEDNO SRCE KUCA ZA DVOJE" volim taj lančić najviše na svijetu i neopisivo mi je vrijedan, ubio bi nekog da mi ka pokuša oduzet ili da kaže bilo što protiv njega jer na njemu je njeno srce koje se je žrtvovalo za nas oboje koje je utrošilo silno puno energije i snage samo za nas dvoje i sada svaki dan najmanje milion puta poljubim to srce nadajuć se da tako ljubim i njeno srce i molim boga da mi pomogne vratit ju, kroz ovih par dana što nisam uz nju osječam kao da sam 100 godina bez nje, a želim da mi se vrati želim to više nego bilo šta na ovom svijetu, kada me ostavljala kao razlog je navela da sam nezreo, da sam djetinjast, well to je zato što kada sam bio uz nju nikako nisam mogo obuzdat svoje osječaje i nisam se mogao kontrolirat, no sada osječam da sam ojačao i da sam odrastao, osječam da sam se promjenio, sada bi sate i sate mogao provest pričajuč sa njom, mogo bi se obuzdat na sve, mogo bi ju saslušat i podnjet svaku njenu kritiku sve bi napravio za nju.
Ona mi je dala sve što sam prije mogao samo zamisliti, dala mi je ljubav, dala mi je razlog za život, dala mi je sebe, dala mi je razlog da se osječam posebnim zbog nečeg a taj razlog je bila ona jer uz nju se osječam stvarno posebnim.....
Irina ovaj post je samo za tebe, posvećujem ga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom ljubavlju samo tebi, tebi mojoj jedinoj Ljubavi, i obečajem ti da ću nać snage i vjere u sebe, čak iako m ise ne vratiš da ću se promjeniti, samo ljubavi prema tebi radi zbog nićeg drugog, znam nisam puno obečanja izdržo ali ovo ću izdržat kao još jedno što sam ti dao i koje ću 100% održati makar me ubila zbog toga održat ću ga.
Dao sam ti ga jednu većer kada si prespavala kod mene i održat ću ga osječam se odgovornim održat ga!!!
Hvala ti na svemu LJUBAVI moja uvijek ću te imat u mislim i u srcu iako nije baš puno ostalo od njega.
Post je objavljen 27.09.2009. u 19:31 sati.