Moj zadnji put u knjižnicu uključivao je vraćanje dviju knjiga Amelie Nothomb i uzimanje dviju knjiga – Amelie Nothomb. Znam, predvidljiva sam, ali sad sam doista pročitala sve njezine knjige objavljene kod nas osim najnovije, «Ni Evina ni Adamova». Posljednje koje su mi ostale bile su «Ljubavna sabotaža» i «Protiv Katiline».
«Ljubavna sabotaža»
Amelie Nothomb rođena je u Japanu, ali je dio djetinjstva provela i u getu za strance u komunističkoj Kini. Upravo iz tog razdoblja njezinog života potječe ova knjiga. Za klince je rat (protiv djece iz Istočne Njemačke) bio prirodno stanje, samo su se odrasli civilizirali (na svoju štetu, mislila su djeca) i svi su se udružili protiv svojih neprijatelja. I ova priča, dakako, ima svoju lijepu Helenu čija ravnodušnost i hladnoća omamljuju one koji je obožavaju. No evo što o knjizi kažu urednici izdavača Vuković&Runjić.
«Amelie Nothomb je Alfred Hitchcock pisane riječi.* Danas nitko osim nje ne zna napisati jednostavnu priču i začiniti je zloćom, mudrošću i toplinom. Ovaj strasni roman iz rane mladosti vodi nas u Kinu, u komunistički Peking, u «Grad Ventilatora». Tu mlada junakinja, djevojčica s kečkama, proživljava prvu, burnu, neuzvraćenu ljubav prema najljepšem biću iz europskog geta – još manjoj djevojčici. Provokativno, inovativno štivo iz pera omiljene belgijske autorice Amelie Nothomb – po unisonoj ocjeni obožavatelja, njezino najbolje djelo!**»
Blago njoj, mislim si ja – navodno da je ova priča istinita do balčaka, od početka do kraja, o čemu svjedoči kako se jedna od junakinja (mala umišljena ljepotica) prepoznala u priči, kako kaže i sama autorica u pogovoru. Ali lako je Amelie Nothomb, njezin je tata bio veleposlanik pa je živjela u Kini, Japanu, Bangladešu, Laosu, SAD – u i Belgiji (svojoj zemlji podrijetla) – s takvim egzotičnim životom lako ti je biti pisac: sjetiš se nekog običaja ili rituala zemlje u kojoj si boravio i eto ti bestselera!
«Protiv Katiline»
Da nisam fer u svojoj ocjeni nepodnošljive lakoće pisanja koja navodno postoji kod Amelie Nothomb shodno njezinom životnom iskustvu, svjedoči i priča «Protiv Katiline», koja je čitava «iz glave», bez egzotičnih mjesta, s posve dosadnim, običnim likovima. Emile je umirovljeni profesor grčkog i latinskog, i sa svojom se suprugom Juliette nakon umirovljenja seli u osamljenu kuću na proplanku kojega dijele samo sa još jednim susjedom. Međutim, susjed je liječnik, što samo po sebi uopće nije loša stvar. Susjed je rob navika pa običava dolaziti Emileu i Julietti na kavu svakoga dana od 4 do 6 popodne... A tek kad se veselom društvancu pridruži i njegova osebujna supruga...
«Protiv Katiline» je, dakako, slavni govor kojega je Ciceron održao u rimskom Senatu protiv političkog pretendenta, i kao takav je svakako značajni doprinos umijeću javnog govorenja. Amelie Nothomb dovodi do krajnosti ljudsku sposobnost da u svakodnevnim situacijama vode banalne, besmislene razgovore koji bivaju zaboravljeni i prije nego što su izgovoreni (u tom smislu naslov predstavlja suprotnost onome što se događa u knjizi). Koliko smo samo puta i s koliko ljudi razgovarali o vremenu, teškoj situaciji ili prezaposlenosti, a sve bez prave namjere da s tim ljudima uspostavimo dublji kontakt ili razmijenimo (ionako već milijun puta prožvakane) informacije.
Ima još jedan razlog zašto je naslov slavnog govora poslužio i kao naslov ovog djela – parafrazirat ću izreku koja kaže da je pero moćnije od mača i reći kako su riječi ponekad moćnije od mača: ukoliko želimo nekoga (raz)uvjeriti, otjerati, privući, nagovoriti, odgovoriti, riječi postaju oruđe, odnosno oružje kojima to činimo. U Ciceronovu govoru riječi su postale oružje, kao i u romanu u kojemu Emile vodi pravu verbalno – neverbalnu bitku sa svojim nametljivim susjedom.
Moram priznati da mi je ovo djelo bilo preko svake mjere zanimljivo – vrijedilo je razmisliti o tome što činimo riječima, kako možemo generirati nelagodnu situaciju ukoliko bude potrebno i kako je prisutnost ljudi koje zovemo «vampirima energije»*** štetno za naše psihičko zdravlje i dobro raspoloženje.
______________
* Znala sam da su mi odnekud došle moje tlapnje o Hitchcocku koji me opsjeda već danima: već bi bio red da se pozabavim njegovom filmskom biografijom!
** Njezino DO TADA najbolje djelo, dodajem. Poslije 1993. godine u bibliografiji Amelie Nothomb dogodile su se još mnoge značajne stvari.
*** «vampiri energije» su ljudi zbog čijeg se prisustva ili blizine iznenada počnete osjećati loše, pesimistično, iscrpljeno ili emocionalno silovano na bilo koji način. Svi imamo takve ljude u svojoj okolini i svi ih se nastojimo riješiti.
Post je objavljen 29.09.2009. u 13:57 sati.