Marketing
Galilejeva noć u Virovitici
U virovitičkoj osnovnoj školi Vladimir Nazor, u petak, 25. rujna 2009. godine održana je manifestacija povodom Međunarodne godine astronomije 2009. pod nazivom Galilejeve noći. Organizator ove manifestacije je Astronomsko astronautički klub škole i njihov mentor prof. Zlatko Kovačević. Na Galilejevu noć došlo je puno učenika i njihovih nastavnika, no cijeli događaj uveličali su i gosti, astronomi iz obližnjih mjesta i gradova. Sa sobom su donijeli i neke od astronomskih instrumenata koje su izložili na "2. virovitičkoj izložbi teleskopa". Uz virovitičke teleskope, mogli su se vidjeti i teleskopi iz Astronomskog društva Koprivnica, a koji su pokazali veliki teleskop SC 254 mm MEADE LX-200, zatim prekrasni teleskop, i najveći teleskop koji je Virovitica ikada imala prilike vidjeti, Celestron CG-11 280 mm na GOTO montaži Losmandy u vlasništvu Alana Jadanića - Lagonde, koji ga je donio za tu priliku ravno iz Zagreba, zatim su po drugi puta u Virovitici gostovali i članovi Astronomskog društva "Kumova Slama" iz Daruvara s njihovim tajnikom Antunom Boroš, iz Pitomače su došli Branislav Novosel i Željko Šelimber, a donijeli su teleskop Maksutov ETX-125 mm MEADE, mr.sc. Vlado Halusek iz Kloštra Podravskog donio je refraktorski teleskop Konus 150 mm, najveći refraktor na izložbi, te naravno brojni virovitički zaljubljenici u noćno nebo koji su izložili svoje teleskope, kao i teleskope Astronomsko astronautičkog kluba o.š. Vladimira Nazora.
Svi su imali priliku pogledati i izložene astrofotografije koje su tijekom godina napravili virovitički astronomi, kao i veličanstvenu i vrlo vjernu maketu rakete Saturn V koja je odnijela ljude ne Mjesec. Maketu je izradio Sandrino Požežanac, a koji je "odgovoran" i za iznenađenje večeri. Nakon uvodne riječi koju je održao Zlatko Kovačević, sami događaj uveličao je svojom posjetom i tajanstveni gost. Zlatko ga je tako dramatično najavio da nitko od nas nije imao pojma tko nam je to došao, a iznenađenje je bilo tim veće kada je bojažljivo, iza kulise, provirilo bradato lice, držeći u rukama stari teleskop, prvi teleskop koji je ikada bio okrenut prema zvijezdama. Svi su umuknuli gledajući ga, a prije nego je uspio prozboriti ijednu riječ, zaorio se gromoglasni pljesak sviju prisutnih kada su ga prepoznali. Naravno, bio je to Galileo Galilei glavom i bradom, a njegov je lik vrhunski odglumio, opet Sandrino Požežanac. I tako nam se Galileo bojažljivim glasićem predstavio, rekao nekoliko riječi o sebi, svome radu i životu, a nakon što je završio, dobio je još jedan oduševljeni pljesak.
Vrlo uvjerljivu repliku Galileovog teleskopa na kojoj su visjeli Galileovi spisi, također je izradio Sandrino i bio je to najfotografiraniji teleskop na cijelom događanju, svi su se željeli slikati pored tog teleskopa, baš kao i pored onog velikog i modernog kojega je donio Lagonda.
Zatim je uslijedilo zanimljivo predavanje "Četrdeset godina od najveće čovjekove avanture", o avanturi čovjekovog leta na Mjesec prije 40 godina, kojega je održao mr.sc. Vlado Halusek. Nakon predavanja, uslijedilo je kus-kus druženje, svi su se okupili oko poslastica koje su čekale lijepo aranžirane na pladnjevima i upustili u neformalno druženje i upoznavanje uz slastan zalogaj. Kako je vani bilo oblačno vrijeme, druženje se nastavilo i nakon isteka predviđenog vremena za to, mnogi su razgledali izložbu, komentirali astrofotografije i razgovarali s njihovim autorima.
Došlo je vrijeme rastanka pa su se gosti polako opraštali od domaćina, a zaključak je bio da bismo se trebali malo češće ovako sastajati i družiti. Ovo je bila prilika da se upoznamo i s nekima od "virtualnih" prijatelja s AstroForuma i USENET grupe hr.sci.astronomija jer se znamo često tamo družiti no nikada se nismo osobno susreli.
Ipak, ni tu nije bio kraj. Nebo nam se napokon malo smilovalo pa su se u oblacima pokazale rupe kroz koje su djeca brzo primijetila zvijezde i to je bilo dovoljno da se ispred škole odjednom nađu dva teleskopa i kroz njih baci pogled prema Jupiteru. Brzo je nastala gužva u redu za promatranje pa su mentori imali pune ruke posla oko objašnjavanja što se promatra, kako se rukuje teleskopima i slično. Naravno, to nije promaklo građanima koji su onuda prolazili pa su se i oni pridružili promatranjima postavljajući sva moguća i nemoguća pitanja, kako to uostalom i biva na takvim događajima.
I što reći za kraj? Bilo nam je prekrasno, puno je truda uloženo u ovaj susret, kako od organizatora, tako i od gostiju koji su nam došli u posjet uveličavši ga svojom prisutnošću i opremom koju su donijeli sa sobom. Ja bih istaknuo dva svijetla trenutka koji su me oduševili, jedan je prekrasan veliki Lagondin teleskop koji je moj san, a kojega vjerojatno neću nikada ostvariti zbog njegove astronomski visoke cijene, mada me to nije spriječilo da sam se zaljubio u njega na prvi pogled (u teleskop, ne u simpatičnog Lagondu), a drugi je Galileo Galilei koji se pojavio niotkuda. No, vjerujem da je svatko tko je bio prisutan našao svojega favorita. Ako ništa više, barem su tu bili teleskopi kojih se moglo vidjeti na svakome koraku, nisam ih brojao no bilo ih je preko trideset, zajedno s binokularima (dvogledima). Iznenađen sam da u Virovitici ima toliko ljudi koji imaju teleskop, a da se do sada nismo niti znali. Svaki dan se susrećemo, a nemamo pojma da nas zanimaju iste stvari, astronomija i teleskopi. Tko zna koliko nas još ima tu u okolici, a ne znamo jedni za druge i te naše male zajedničke ljubavi prema zvijezdama. No, svemir je veliki, možda ima nade za nas…
Kako nam je bilo, slobodno pogledajte fotografije u galeriji na Picasi.
Danijel Reponj
www.zvjezdarnica.com
Post je objavljen 27.09.2009. u 13:35 sati.