Marketing
promjene, zarezi, mjera
Nevjerojatno kako je pseća vrsta preživjela desetke ili čak stotine tisuća godina do danas! - bio je zajednički zaključak četiri vlasnika pasa u čekaonici veterinarske ambulante. Sva četiri psa su iskoristila priliku i nažderali se kostiju. Dva su dobila takav proljev da su dehidrirali toliko da su jedva disali, a dva takav zatvor da jedan nije srao tri, a drugi već pet dana. Zaključak je bio potkrijepljen primjerima koje su vlasnici znali iz druge ruke o psima koji su se zadavili jedući kosti.
Otkako su se kao vrsta pojavili na zemaljskoj kugli jedu kosti, ali pojedu li kost moraju ići na liječenje!
Psi su se promijenili živeći uz čovjeka - bilo je jedino objašnjenje koje je vlasnicima padalo na pamet..
Istina da su se psi promijenili uz čovjeka, ali veterinar je imao drugo objašnjenje: kosti su se promijenile!
Sjetite se djetinjstva - obratio se meni kao starijem čovjeku. U ono se vrijeme psu bacila kost i on ju je glođao cijeli dan i nakon toga je ona ostala oglodana, ali cijela. Danas pas srednje veličine smaže kost iz teleće potkoljenice od pola metra u pet minuta da ne ostane ni trunčica. U međuvremenu je počeo industrijski uzgoj životinja za hranu na farmama i kosti su postale mekane tako da ih je moguće smrviti. Umjesto minerala, zbog kojih su nekada bile kao kamen, danas su kosti prepune masti koje ranije nije ni bilo, pa su uz smanjenu čvrstinu psima još i daleko ukusnije. Hrana im se pretvorila u smrtonosnu opasnost. Preostalo je samo hraniti pse industrijskom hranom, konzervama i dehidriranim kuglicama ili im kuhati i izdvajati kosti iz porcija.
Sad razmišljam čime obradovati psa za rođendan. Nabavit ću kost od medvjeda. Nadam se da barem kosti od divljači nisu smekšale u međuvremenu.
Od vremena djetinjstva nisam se promijenio samo ja, nego i svijet oko mene. Ako u djetinjstvu rasteš i učiš da bi postao odrastao čovjek, kao odrastao čovjek moraš i dalje učiti jer je mnogo toga naučenoga postalo nešto drugo i tako čak i kad tijelo počne propadati i dalje ostaješ dijete koje se čudi gdje se našlo.
Ovu posljednju rečenicu bilo je moguće napisati i sa nekoliko zareza više, a da jednako funkcionira:
Ako u djetinjstvu rasteš i učiš da bi postao odrastao čovjek, kao odrastao čovjek moraš i dalje učiti jer je mnogo toga naučenoga postalo nešto drugo, i tako, čak i kad tijelo počne propadati, i dalje ostaješ dijete koje se čudi gdje se našlo.
Dodamo li previše zareza, postaju opterećenje i rečenica postaje čak zbrkana:
Ako u djetinjstvu rasteš i učiš, da bi postao odrastao čovjek, kao odrastao čovjek moraš i dalje učiti, jer je mnogo toga naučenoga postalo nešto drugo, i tako, čak i kad tijelo počne propadati, i dalje ostaješ dijete, koje se čudi gdje se našlo.
Promjene na kostima, zarezi i mnogo toga drugoga ima isti zajednički nazivnik: koja je prava mjera na kojoj bi se bilo najbolje zaustaviti?
Post je objavljen 27.09.2009. u 19:41 sati.