nakon dugo vremena,eevo mene opet na staroj adresi.
adresi tajni i mira.
nepoznavanja poznatih cinjenica i sebe same.
povijest pocetka pisanja ovog posta nepoznat je i samoj autorici ovog teksta.
impresionirana danasnjim dogadajima.
kako zapravo se ljudi mogu dugo pretvarati da im netko ne nedostaje i ne misliti na određenu osobu,a onda kada je slucajno sretnemo ili se vidimo s njom putem dogovora shvatimo zapravo koliku veliku ulogu ona igra u nasim zivotima,preveliku ako se mene pita.ali po obicaju nemam pravo glasa.
i tako s tom spoznajom o jednoj praznini u nama shvatimo da se joj ne trebamo javiti jer to nece donjeti nista novo,vec ko budale gledamo u zaslon svoga kompjutera ili mobitela u nadi da ce se pojaviti to ime.i kada shvatimo da se to nece dogoditi hvata nas nostalgija,ali zakljucujemo da je mozda upravo tako bolje.tada komentari pocinju biti suvisni,jer citatelja nema,al nema ni štiva....
Post je objavljen 27.09.2009. u 00:05 sati.