E pa bilo bi pravo šteta i ovu priču nepribilježit.
Sićan se jedne tragedije kad se Zekulja otelila. Zašto tragedije? Pa zato jer je tele bilo mrtvo. Znali smo po babinoj reakciji da je ovaj put teljenje bio - tužan događaj. Jer mali telić nije bio dobro. Ipak se dugo čeka da dođe tele i već se misli kako će se brzo ugojit a onda će od njega bit ili mesa ili novaca. A ja i moj brat smo ga tužno gledali, doli negdi ispod oraja, velikih sklopljenih kapaka. Poljubila sam malog telića. (Svašta dici pada na pamet). Ipak mi dica nismo imali nekih drugih iskustava smrti – osim toga… pa nam je ovo bio baš… događaj… Makar tužan.
Nego, ne bi pisala o ovoj maloj Zeji da večeras nisam čula meni vrrrlo zanimljivo - o jednoj kravi...
i o tome kako je Gospa intervenirala - (pa vi mislili šta vam je drago!) - da spasi kravu - jer ipak -
krava je, kao što znate, nekad i kod nas bila bogatstvo.
Ta nisu se zaludu domaće životinje nazivale – blago.
Mada to neću znat napisat kako je Marija lipo ispričala nego u sažetoj verziji -
važno je da vidimo kako Gospu zanimaju i naše krave... tj. naš svakidašnji život.
Zanima je naše blago. Zanimaju je naše brige i naše tuge.
I tako, onda kad je Marijina mater već mislila da nema ništa od jadne krave, jer se opasno razbolila...
ni veterinar ništa nije moga pomoć...
Marija je čula za vodu iz Lurda...
Imala je te vode i njome je mazala kravu.
I šta će ti bit... ujutro - krava na nogama!!!!!!!!!
Krava - zdrava.
Eto - pa vi recite da to nije čudo!?!
Za me je.
Draga Gospe,
uopće se ne čudim da spašavaš krave -
da bi pomogla ljudima...
Pa kakva bi Ti bila majka kad te ne bi zanimalo..
šta je nama drago...
kad te ne bi zanimalo -
naše blago...
........Hvala Ti...........
Post je objavljen 26.09.2009. u 22:05 sati.