Marketing
Ljubavna patologija
Drago Glamuzina: »Tri«, roman, Profil, Zagreb, 2008.
Dvoje. Izgaraju jedno za drugim. Troše se nemilice, u svakoj prilici. Bježe od svijeta, skrivaju se, euforično dogovaraju sastanke, pate ako ne mogu biti skupa, predaju se jedno drugom do beskraja i natrag. Zasad smo još na razini melodrame, iako dramatiku unosi činjenica da je on preljubnik, a ona razvedena, no ludi bivši muž još je uvijek progoni i opsjeda. On je, dakle, oženjen, a namjerava to i ostati. Oni su ljubavnici, koji svoju vezu konzumiraju do krajnjih granica ludosti, zamalo i egzibicionizma.
E sad, njegova žena. Proračunata, nije glupa. Zna sve, možda još od početka romana, iako to saznajemo tek pri kraju. I uopće ne izgleda da trpi. Naprosto – tolerira muževljev izvanbračni egzibicionizam. Zbog višeg interesa, djece, karijere, starosti? Zamalo da očekujemo da će se pohvaliti kućnim prijateljima: znate, naša ljubavnica je ljepša od vaše…
Žena, supruga, dakle, nije akter drame. Napetost međutim nastaje baš tamo gdje bukti strast: ljubavnici se razjedaju ljubomorom, raskalašeno se časte uzajamnim optuživanjima, histeričnim ispadima, razbijačkim transevima, ucjenjivanjem, vrijeđanjem, prijetnjama, psovanjem, paranoičnim uhođenjem. Što li ih je spojilo? Zašto se ne mogu razdvojiti?
Na tankoj granici apsurda, na korak preko ruba društvene korektnosti, onkraj moralnosti i s dubinski izvrnutim poimanjem ljubavi - tim se trusnim područjima kreću likovi ovog romana, jednog od doista rijetkih u domaćoj književnosti koji će okolni svijet i njegove dnevnopolitičke, socijalne i nacionalne uvjetovanosti hladno ostaviti po strani, dati im tek ulogu nevažnih, slučajno zatečenih kulisa. Junaci će se pak sunovratiti u patološki mrak ljubavi i ljubomore, svodeći svoj odnos na golu i puku razmjenu strasti u jednom trenu, i potpuno šizofreno u drugom trenu objekt svoje žudnje tretirati kao smrtnog neprijatelja, ili kao neposlušnog roba koji se usudio skapavajući od žeđi pred oholim gospodarom popiti gutljaj vode. Potpuno su se, ti preljubnici, junak i junakinja ovog romana, izgubili u emocionalnom košmaru i kaosu. Tužno se čitatelju čini, ali oni toga nikako ne postaju svjesni, ne uviđaju da ljubomora i posesivnost poništavaju bit privlačne snage koja ih je spojila. Kao, voliš nekoga toliko da ćeš mu u trenucima rastrojenosti zbog njegova neprisustva, svjesno i htijući nanijeti zlo, misleći da će ga ta šteta, ta bol, ta izazvana neprilika, vratiti. Ponovni susret međutim ne donosi povratak u emocionalnu sigurnost i mir, već novi niz optužbi, opravdavanja, sumnjičenja, i tako iznova i iznova, u začaranom krugu, sve dok vrijeme, polako ali postojano, ne rasprši energiju te pogubne strasti.
Tri je za naše književne prilike roman doista nesvakidašnjeg ozračja, ne samo sadržajem i temom, već i stilskim postupcima. Dinamika pripovijedanja potpuno je usklađena s duševnim stanjima likova; višestruki tokovi svijesti smjenjuju se s neposrednim ili prepričanim dijalozima, i to je skoro sav tekst romana: nema suvišnih opisa, nema sitničave scenografije osim kad materijalna stvarnost postaje objekt provociranog djelovanja likova, mjesta odvijanja pojedinih prizora tek rudimentarno su naznačena. Prekomplicirano je, i sasvim dovoljno, ono što se zbiva u glavama dvoje ljubavnika, da bi se slika opterećivala još i vizualnim detaljima.
Romanu su pridodana dva ciklusa pjesama koje piše glavni lik: jedan posvećen njegovoj ženi, drugi njegovoj ljubavnici. Meni te pjesme ne znače baš puno, sorry, osim što podsjećaju na neke epizode iz romana, možda će vama biti drugačije. A možda su te pjesme, budući da roman ne završava jasnim stanjem stvari i čvrstim odlukama, nešto poput odjavne špice, možda samo nude vrijeme tijekom kojeg možemo promisliti je li takav odnos, opisan u romanu, uopće moguć, može li netko biti doista toliko lud da u nečemu što bi trebala biti ljubav istodobno priziva strast i svjesno izaziva patnju, da pruža i prima nježnost i neljudsku okrutnost u isti mah, je li to među njima uopće ljubav i što je to uopće ljubav.
(Objavljeno u Glasu Istre, 13. rujna 2008.)
Post je objavljen 26.09.2009. u 20:11 sati.