Ecce Homo
Od kako je Covjek praiskonske prostore omedjio vlastitim dvoristima, tu zaviruje danonocno iz svojih misijih rupa; smislja pravce svog zaletanja za odbacenim ostacima i tudjim mrvicama.
Tu smo izrastali za ono sto danas jesmo, i za ono sto nismo.
Tu smo „kalili“ umjeca u prihvacanju svojega za tudje, i tudje za svoje.
Tu smo „educirani“ na svoju grabez i podcinjenost, izostravali podanicka i agresivna osjetila.
Vjezbali smo kretnje, osnazivali laktove, izostravali umjake.
Gdje su nam se prostori suzavali, tvorili smo vlastite dimenzije sracunatog i promocurne vjestine.
Izumili smo mamke i zamke za tudje, ego za svoje.
Stvorili smo ogledalo da se u njemu divimo kakvima jesmo, i da odstranimo Sebstvo kakvo bi moglo iznova biti.
Post je objavljen 26.09.2009. u 12:05 sati.