U životu najviše poštujem kreativnost i originalnost, posebno u mladih, a najviše prezirem nekreativnost, uštogljenost i zatucanost. U zatvorenoj sredini poput naše, gdje bi neki, da mogu, najradije ugasili rasvjetu u osam navečer i poslali nas sve na spavanje, nije lako biti originalan i svoj.
Početkom devedesetih ljudi su često govorili kako je u vrijeme socijalizma sve bilo uniformirano. Sjetimo se samo plavih radnih kuta u tvornicama ili socijalnih naočala na glavama političara. Međutim, danas situacija nije ništa bolja. Mladi su toliko uniformirani i slični jedni drugima da ih je, ako nose nekakve crne naočale, teško i razlikovati. Sliče kao jaje jajetu. Svi se isto oblače i obuvaju, svi nose iste frizure, svi slušaju istu glazbu i svi misle isto, ako išta i misle. Nema ništa gore nego kada je mlada osoba, posebno danas kad nam je sve živo dostupno, zatucana i uštogljena i nespremna da svašta pokušava tijekom svog mladog života. Nekad se pogodi, nekad fali, ali svako iskustvo je korisno u izgradnji vlastitog životnog stava. Ako su stari ukalupljeni u svojem izgledu i svojim stavovima, to je, ako ništa, poticaj mlađima da ne budu takvi. Neki su očito mislili da međugeneracijska solidarnost znači preuzimanje zatucanih stavova od starijih.
U gradu poput našeg zatucanost i nekreativnost su vrlo prisutne, nažalost i u mladih. Ukoliko si voljan biti kao svi, sve je super. Ako si i mrvicu drugačiji - e to je već problem za dežurne dušebrižnike. Oni su očito od Boga poslani da ti nalijepe etiketu ljevičara, liberala, narkomana ili ako ne mogu u svojim umovima dokučiti tvoje stavove, onda te jednostavno smatraju za nekakvog pomaknuta tipa. Iz njih to zapravo progovara obrambeni mehanizam. Nekad je taj mehanizam štitio pračovjeka od nepoznatih i skrivenih grabežljivaca, a danas štiti primitivca od ljudi koji se zalažu za njemu nedokučive stavove i vjerovanja.
Iako se tako čini, nije baš sve crno u našoj sredini. Uz čopore uniformiranih mladih ljudi uvijek postoje grupice drugačijih, kreativnih i originalnih. Njih se baš ne čuje prečesto jer za razliku od primitivaca, nemaju potrebu izvikivati svoje stavove i nametati ih ljudima oko sebe. Ne uklapaju se u standarde pa su neshvaćeni.
Razni politički establišmenti i dušobrižničke organizacije, međutim, rado bi u svojim redovima htjeli imati kreativne ljude. Ne zato što ih vole, već jer su korisni, ideje im padaju na pamet i dobro rade. Međutim mana je u tome što kreativnost ne ovisi o debljini džepa, i što kreativnost za sobom najčešće donosi i nekakav stav. Kad bi se bar moglo odvojiti jedno od drugog, onda bi političari i korporacije zapravo imali svu moć vladanja nad ljudima kao ovcama.
Post je objavljen 26.09.2009. u 11:56 sati.