Kad su vjenčanja, dođe puno svita, rodbine, dolaze prijatelji, susjedi. Moji su Osječani zato sredili da spavamo u Bilju, desetak kilometara od Osijeka, na seoskom gospodarstvu Lacković. Reklama ili ne, nama je bilo super, a dica su guštala. Kokoše, patke, guske, papigice, ribe, labudovi, kozice, kunci, pas i pogotovo mace. Devet njih. Ova mlađa od dvi godine samo je trčala i vikala "Iden jovit macu!", a kad bi uvatila koju, potizala bi je za šta bi stigla, samo da je digne u zagrljaj. Dobro je nisu cilu izgrebale. Dobre mace, nabižale su se bidne za cilu godinu.
Još smo se na kraju od domaćina opskrbili voćem, povrćem i pekmezom. Kupili smo i bijelog luka, i to onoga šta nije iz Kine, neš virovat.
Post je objavljen 26.09.2009. u 11:18 sati.