Mi smo tek putnici, prolaznici u ovom svijetu. Ne znam iz kojeg izvora dolazimo. Ne znam kuda odlazimo po smrti. Vraćamo li se tom istom izvoru? Ako da, na koji način? U kojem obliku? S kojim razlogom?
Postoje oni koji nude svoje odgovore na ta pitanja. Odgovore oblikovane u dogme. Odgovore koji traže da se u njih slijepo vjeruje.
Ali meni slijepo vjerovanje nije odgovor koji me može zadovoljiti ni utješiti. Nije nešto za što se mogu primiti i osjećati sigurnost i smirenost. Sve su to puke teorije, mamci za mase.
Vjerujem samo onome što u srži svoga bića mogu osjetiti i prepoznati kao istinito. To mi ne može prenjeti ni "objasniti" nitko iz vana. To znanje zakopano je negdje u nama i može doći samo iznutra.
Život je tajna i on ostaje tajna, a tajna nam se, ako smo pozorni, pažljivi, zainteresirani za nju, ponekad i otkrije. Pokaže se na trenutak. Život je tajna a mi smo dio te tajne i usred tajne. Možda je tako rijetko vidimo zato jer smo toliko neodvojivi od nje. Oko ne vidi samo sebe.
Ovo je tako dobra pjesma...Remekdjelo.
Dust in the wind:
I close my eyes, only for a moment, and the moment's gone
All my dreams, pass before my eyes, a curiosity
Dust in the wind, all we are is dust in the wind.
Same old song, just a drop of water in an endless sea
All we do, crumbles to the ground, though we refuse to see
Dust in the wind, all we are is dust in the wind
[Now] Don't hang on, nothing lasts forever but the earth and sky
It slips away, and all your money won't another minute buy.
Dust in the wind, all we are is dust in the wind
Dust in the wind, everything is dust in the wind.
Post je objavljen 26.09.2009. u 09:30 sati.