U stanu zaposjednutog ženama, već par dana imamo i malog aliena. U njega je velika glava i malo tijelo, liči na čovjeka, pušta neke zvukove, neki od njih podsjećaju na mama i tata, ostatak galame je nešto što po intonaciji pogađamo da li je sreća ili nije. Trčkara naokolo na svojim malim nožicama i maše nam malim ručicama, da sam kojim slučajem normalna, trčkarala bih i ja za njime i slinila kako ima slatke ručice i nožice i kako bih i ja jedno takvo napravila sebi za sreću i veselje.
Ali, eto, nisam.
Post je objavljen 25.09.2009. u 22:42 sati.