Na početku, napomenuo bi da nisam i ne želim biti
nekakav predstavnik Neba, niti govoriti u ime Neba,
nego želim biti onaj koji kazuje svoje i tuđe spoznaje
onako kako to Nebo utječe na moj život, moje stavove
i moju vjeru, jednom rječju želim prenositi Evanđele
na svoj način. Na to smo, kao i na svetost, svi pozvani.
Na konkretno pitanje vjera ili nevjera, odnosno tko je pravi
vjernik ili nevernik dalo bi se nagađati. Nema neprave ili
prave vjere, vjera jeste ili nije, ona se ne mjeri po veličini
nego po odluci i stvarnoj "dijagnozi" da li jesi ili nisi vjernik.
Pogladajmo jezičak na vagi, tako promatrajmo vjeru i
nevjeru. Kolebljivci/mlaki, su na obje stolice te tako gube
dragocjeno vrijeme. Vjernici stječu mir po molitvama i
evanđelju te napreduju u vjeri. Vjernik se tako mjeri po
stupnju napredovanja u vjeri a ne po svojoj veličini.
Napredak u svetosti sigurna je mjera napretka u vjeri.
Toliko o meni i mojim razmišljanjima u uvodu, a sada
nastojim naslutiti način razmišljanje tebe koji ne vjeruješ,
tvoj način gledanja na Nebo koje te vjerom doziva i želi
zagrliti, ljubiti i imati u vječnosti. No, ti si tvrdoglav, nasjedaš
silama otpora u tebi koje ti obuzima cijelu osobnost toliko
jako da ti ne pada na pamet nestanak i ništavilo koje te čeka
nakon smrti. Čak i znanost pred činjenicom smrti ostaje
bespomoćna priznajući tako tajnu Neba. Ne tiču te se sve
neobiče pojave i priče o doživljenoj kliničkoj smrti. Misliš da
su to tlapnje kojima unaprijed ne vjeruješ. Istina, to su samo
naznake onostranog, ali mi u biti nemožemo nikoga vratiti
nazad nakon smrti. Još ne postoji injekcija kojom bi se
umrlog oživjelo i vratilo da ponovo živi. Smrt trijunfita kroz
ljudsku povijest i današnjost. Smrt nam svima utjeruje strah,
užas, smije se našim jadima i suzama te ruši sve što smo
gradili. Protiv smrti ne možemo doista baš ništa poduzeti.
Ali, tebe kao da to ne brine. Ponekad te kopka ali ti za tugu
nemaš vremena. Tvoje je sad i uzimaš sad sve što možeš,
ta neka se vjernici brinu za budući život. Dok oni mole i poste,
mole za obraćenje nevjernika, odriču se za svoje bližnje, vuku
i prinose plodove kao mravi, tvoj cvrčak uporno i bezbrižno i
dalje pjeva. Ali, ima i ono ali, te svemu dođe kraj. Ako ne
shvatiš bit problema doista ti dolazi kraj, pravi i vječni kraj,
ali ne po nečijoj odluci ili volji, nego po tvojoj vlastitoj. Ljubav
Neba je vječna i veličanstvena i ne dozvoljava nitko da umre
ako njoj vjeruje. Ovaj život je kratak, i kao takav on je šansa
sima da povjeruju. Bez vjere budući prijatelju, sve činimo
uzaludno srljajući u mračnu viziju budućnosti. Ako se ne
prepustimo nadi i vjeri, ako se ne obratimo i ne molimo
Stvoritelju naba i zemlje, oko svoje nestajanje ne pretvaramo
u ljubav, onda svjesno dajemo smrti da odnosi sve, da se
poigrava sa nama čineći nas smrtnicima, malim ljudima.
(nastavlja se)
Post je objavljen 25.09.2009. u 22:01 sati.