Marketing
O pariškim nožicama
Otkad sam došla tu, stalno promatram ljude. U više sam navrata i pisala o tome, ali ono što mi u zadnje vrijeme okupira pažnju, to su noge u Parižanki.
Kao u srne.
Naravno, ne kao u Darija Srne, nego kao one graciozne šumske životinje.
Možda je trenutna moda omogućila da obratim pažnju na taj dio tijela, a možda sam do sada dovoljno proučila fizionomije općenito, pa se okrećem detaljima, ne znam.
Uglavnom, neću reći u pravilu, ali u principu, Parižanke su dosta visoke ženske (od recimo 167 - 178 cm), njegovane, utegnute, malih grudi, lomnih strukova, dugih nogu (sa tanskim listovima), dugih kosa (svih boja), čvrstih guza (u svim životnim dobima), skladnih bokova, i najčešće, idealne težine. Strašno mi se sviđa njihov hod, koji je graciozan, odmjeren i uspravan. Ili one to jednostavno - znaju nositi.
Ono što sam primjetila - crnkinjama noge počinju iz leđa, a bjelkinjama iz guze. Zato crnkinje imaju takva bedra, i (one vitke) - fascinantno dupe. Totalno drukčije od građe bjelkinja.
Ali da se vratimo na noge.
Dakle, otkako sam došla tu, moda se posvećuje nogama. Na početku godine, najveća je moda bila minica (ured zime), debele čarape, i iste cipele kao i čarape (što vizualno produžava nogu).
Minice su još uvijek u modi (opet kažem, za žene svih dobi), a koliko sam primjetila, u izlozima su rimljanke zamijenjene polučizmicama ama baš svih vrsta.
Traperice su i dalje 'mrkva' kroja, ono što ja valjda nikad neću zavoljeti, ali njima to super stoji.
Iako su i 'dimije' iliti 'haremke' jako dugo u modi (meni su isto off), Parižanke ih baš ne nose.
A i zašto bi?
Za gornji dio tijela, moda su kardigani (kratki rukav, produženih krajeva, dosta ležerni) ili jednostavno dugi šalovi. Nerijetko ćete, dakle, naići na ženu koja nosi minicu, polučizmice, neku običnu majicu i preko toga dugački šal, što daje određenu street glamuroznost, uz dnevnu frizuru i šminku.
Nakon što sam malo razmislila o građi takvih nogu (koliko sam primjetila, sa vrlo malo celulita, iako bi mi možda te žene proturječile), shvatila sam da je to, u biti, logično.
Osim što se, najčešće, pravično hrane, Parižanke u djetinjstvu imaju nebrojeno puno mogućnosti za bavljenje nekom aktivnošću.
Klizanje, jahanje, balet i sve druge vrste plesova, rolanje, plivanje..... Da ne nabrajam dalje. Namjerno sam napisala 'aktivnost' jer ne mogu baš reći da su se bavile sportom. Koliko sam shvatila, one se ne bave sportom. 
Moja mala pomagačica u francuskom jeziku, što sam je spominjala u prošlom postu, na satu tjelesnog se, recimo, bavi rolanjem jedan dan. Drugi dan idu na bazen. Treći put, 'ko zna di. Njoj, sa osam godina, fizička aktivnost nije nepoznat pojam niti je tlaka, a osim toga, školski sistem je takav da navikavaju djecu na ritam života kakav im slijedi kad odrastu.
U školu se ide u 8:30, a završavaju u 16:30 (sa dva sata pauze u međuvremenu). Dostupna je, također, i opcija produženog boravka do 18:00h, gdje završavaju svoju zadaću, dobiju užinu i igraju se sa ostatkom ekipe. Što odgovara roditeljima koji rade do kasnije (ili duže putuju do doma), a nije im ništa čudno, jer su i oni sami tako završavali školu.
Zato se nije ni čuditi da Parižanke ostaju vitke i utegnute. Malo genetike, malo njegovanja, pravilna ishrana, puno aktivnosti i hodanja, urođeni hedonizam, a obzirom na broj ljekarni, vjerojatno i pokoja 'bobica' za smirivanje stresa.
A istina je - ako si zadovoljan svojim tijelom, ako si zadovoljan kako taj dan izgledaš, onda ti je automatski hod ispravniji, leđa ravnija i ramena uzdignutija.
A ne smijemo zanemariti i činjenicu, ako možeš naći nešto za sebe u dućanima, bez da razmišljaš 'jel mi stoji ili mi ne stoji, pitanje je sad' ....
Post je objavljen 25.09.2009. u 13:35 sati.