Ovih dana smo bili svjedoci jednoj šokantnoj izjavi u medijima i to s najvšeg vrha vlasti u lijepoj našoj. Riječ je o izjavi koju je predsjednik Mesić izrekao prilikom svog posjeta Kubi.
Nakon što je položio vjenac na spomenik Che Gueveri, posjetio je njegov Spomen-muzej, nakon čega je novinarima dao izjavu koju prenosim sa stranica Ureda Predsjednika: " Predsjednik Mesić rekao je novinarima da je Che Guevara simbol borbe i primjer za mlade ljude koji žele bolje i pravednije društvo. "Danas smo mu došli odati počast, jer Che ostaje primjer svima koji sanjaju o boljem svijetu. On je nadišao granice Latinske Amerike. Postao je simbol za one koji žele promijeniti svijet".. Također je kazao da je on osobno bio štovatelj kubanske revolucije i 'Comandantea Guevare', te da se sjeća kako je vijest o njegovoj smrti u Boliviji 1967., doživio kao gubitak."
Zvuči gotovo nevjerovatno. Iako je po svemu sudeći posjet Kubi i ovu izjavu napravio kako bi utemeljao svoj govor pred UN-om s posebnim naglaskom kao osvrt na najavljeni prijedlog Baraka Obame za raustavljanjem širenja nuklearnog oružja, dakle u političke svrhe, to nimalo ne umanjuje težinu sablazni koju je proizveo svojom izjavom. Kakav to ideal predsjednik Mesić stavlja pred naše mlade?
Kako je moguće da netko nakon toliko godina nakon pada komunizma jednog zločinca i teroristu koji je odgovoran za smrt i stradanje nebrojeno nevinih, a koji su mučeni i ubijani samo zbog drugačijeg političkog uvjerenja, stavlja kao uzor našoj mladosti? Opće je poznato da je Che Guevera bio zagovornik staljinističkog represivnog režima, te njegov osobni simpatizer kojeg je kasnije zamijenio s Mao Ce Tungom. No, to ništa ne mijenja jer je riječ o još jednom od najvećih zlotvora dvadesetog stoljeća, čija najpoznatija mudroslovica glasi: "Kamo god se okreneš, dupe ti ostaje pozadi." Banalnost ovakvih izjava je izgleda svojstvena čelnim ljudima koji nazovimo vode narod. No, kamo to drugovi!? Što nam to poručujete i što stavljate pred oči? Ne znate li da bi vam bolje bilo mlinski kamen staviti oko vrata, nego sablazniti samo jednog od malenih? - jednako tako bi i danas naš Gospodin podigao svoj glas. No, tu zadaću je ostavio svojoj Crkvi obećavši joj svoju prisutnost sve do kraja svijeta.
Nakon ovakvih izjava koje dolaze sa samog vrha države nitko od nas u svojim zadanostima i svom zvanju ne može ostati ravnodušan. Dužnost nam je podići svoj glas i reagirati na sablazan, pogotovo ovako javnu. Jer, dužnost je onih koji su izabrani i kojima je povjereno da obavljaju javne poslove umjesto svih da svoje osobne interese podrede interesu ostalih. Svoje služenje oni bi morali uskladiti s dobrom svakog pojedinog člana društva, a ne kruto i nasilno gospodariti, te još k tomu poticati na nasilje svojim nedoličnim ponašanjem i neodgovornim izjavama. Bit će da je mandat pri kraju pa se misli dati malo oduška onoj prinudnoj i vještačkoj slici mirotvorca i borca za demokraciju koju se tako napeto moralo držati pred očima javnosti. No, pažljivom promatraču još od samog početka bilo je jasno koliko ida i krivnje pokazuju njegove oči. Osobno toliki naboj kompulzije još ne vidjeh u očima neke javne ličnosti. Naivni ga proglasiše simpatičnim zabavljačem punim smisla za humor, no ne prepoznaše svoju naivnost i njegov umor.
Ne, nećete ostati pošteđeni suda Božjeg vi koji ste se bahato odnosili prema malenima i svoj osjećaj vrijednosti gradili na nevolji nemoćnika. Ako vam je bilo dano više nego drugima, više će se od vas i tražiti. Naplata za vaša djela stiže brže nego što mislite. Bit ćete udareni u trenutku kada se budete najmanje nadali. Iako je rečeno da je Bog ljubav i milosrđe, isto tako je jasno koji usud čeka onog tko sablazni malene i uvede ih u nepouzdanje prema Bogu. "Jao onima koji su nepopustljivi prema 'malenima' i opterećuju ih teretima, a prema sebi i prema svome Ja su u svemu popustljivi! Davati uzajamno dobar izgled dužnost je sviju, ali tisuće puta više onih koji su na višem položaju." - riječi su koje je naš Gospodin uputio jednoj mističarki, te dodaje: "Jer u ovome je osuda: činiti ono što savjest savjetuje da se ne čini. Činiti s punom pažnjom i s promišljenom odlukom, nakon slobodnog izbora.
Da neki nedobar čin postane grijehom, potrebno je da bude izvršen s punom pažnjom. Prema tome, neka svatko, bio gore ili dolje, neka ispita samog sebe, neka promisli uzrok svakog svoga čina, a ispit i promišljanje neka budu uistinu iskreni, kao što je kirurgov nož koji otkriva i najdublje korijene neke bolesti. I pošto vidi da je njegov čin nedobar, neka ga odreže od svoje volje da mu oduzme život. I neka se ne ograniči na to, nego neka spusti do dna sjekiru ispravne savjesti u svoj teren, u svoju ljudsku narav, da izvadi i korijen i sokove koji pomažu da u srcu, u umu i duhu niču bijke nedobre jer su ohole, i neka sve spali na vatri ljubavi, koja će sigurno opet plamsati kad tlo bude slobodno od ledene oholosti i kukolja koji proizlazi iz nje, neplodan, otrovan, mračan kukolj posijan od Ja, podraženog od Ohologa, od Sotone.
I ako su oni gore jaki, neka samilosno hrabre slabašne, bez ludog ponosa, ..."
Zato, ukoliko ovo ne uzmeš u obzir, kamo god krenuo druže predsjedniče, ne želim niti leđa da ti vidim, a niti tvom Vidoševiću koji se tako dobro razumije kamo ide i kako se stvara bolji i 'novi svjetski poredak'.