Bio sam obećao da će moj slijedeći dnevnik biti na neku posve drugu temu (pa i pišem nešto o ekonomiji), ali eto naletilo je, gledao sam dossier na HTV i dolje navedeni šmrkavac naprosto me izbacio iz takta.
Kao što se i očekivalo, kardinal Bozanić, političar čije su sve propovijedi i govori u službi djevne politike, održao je, za razliku od jednostavnih riječi Škvorčevića prije pola godine, "pažljivo iznijansiran" govor, u kojem je relativizirao ustaški zločin jamranjem, kako se eto navodno skrivaju komunistički zločini - oni, o kojima je sve bitno bilo već objavljeno u razdoblju 1989.-1991. godine, a danas se vodi dnevna propaganda za zavođenje hrvatske mladeži, kako se navodno skriva istina o onome, o čemu je otada objavljeno u Hrvatskoj više od 200 knjiga (a sadašnji najavljeni kandidat za predsjednika države, Josip Jurčević, četiri godine je kao profesionalac radio za notornu "Vukojevićevu komisiju" za popisivanje ratnih i poratnih žrtava, i umjesto da napravi popis za poratne žrtve - jer one su ranije prilično dobro popisane - on je "hrabro" pisao knjižicu razoktrivajući "srpski mit o Jasenovcu", godinama nakon što su hrabriji i bolji povjesničari od njega to već učinili).
To koliko se svi skrivaju iza Stepinčevih riječi osude (polovičnih, ali ipak), stvarno je jadno. Katolička crkva kao institucija bila je istina nepravedno otuživana, ali mnogi su svećenici, sve do tadašnjeg mostarskog nadbiskupa, oduševljeno surađivali s ustaškim režimom i pravili se da ne vide njegove zločine - jer, je li, ako su "naši" malo nestašni, može im se kroz priste progledati. Malo je jedan Stepinac da sve to pokrije! (Pogledajte moj tekst Jedno razmišljanje o Alojziju Stepincu, na wkipediji, stranica za razgovor uz članak "Stepinac i Židovi", kojem sam autor.)
No, raspalio me balavac koji upravo nastupa na prvom programu HTV, u Dosieru, dr. Željko Tanjić, mladi svećenik iz komisije "Iustita et Pax", koji je odmah, u maniri ordinarnog manipulatora i moralne mizerije (takvi su bili funkcionari Saveza socijalističke omladine, na koje sam pizdio prije 30 godina kao omladinac), skrenuo priču na ordinarne i mnogo puta raskrinkane laži velikosrpske propagande o milijun ubijenih Srba, pa se onda to ljigavo mladučne čak drznulo upitati a što je čovjek, koji bi mu mogao biti djed, kojem su cijelu obitelj osim mlađeg brata u holokaustu pobili ustaše (a njih su se dvojica spasili bijegom u partizane, sa 16 i 14 godina), napravio da tu laž pobije? Riječ je o Slavku Goldsteinu, čovjeku nevjerojatne pomirljivosti, koji je u izjavi snimljenoj za emisiju rekao kako je Bozanić u Jasenovcu došao na pola puta. A svatko, tko se malo time bavio, mora znati, da zaista Slavko Goldstain, kao Židov, intelektualac i povjesničar, zajedno sa svojim sinom Ivom, jeste učinio uistinu mnogo da se laži, koje svijetom šire tzv. Jasenovac Research Institute i druga četnička gamad, pobiju, i da su obojica odali priznanje nadbiskupu Alojziju Stepincu za neke akcije zaštie Židova, koje je poduzeo! Koji je to jad i bijeda, koja je to nepravda i ratno huškanje od člana komisije "Pravda i mir", da tako podlo podmeće jednom gospodinu kao što je Slavko Goldstein, kojem nije dostojan noge oprati (kao što je Isus činio)!
Bozanićev cilj bio je, kao čovjeku koji je u hijerhiji katoličke crkve iznad Škvorčevića, kao kardinal koji je istovremeno, kako sam rekao, uvijek sav uronjen u dnevnu politiku (te pričice o "teološkom pristupu", koje širi i gore spominani crkveni omladinac, neka objese crnom mačku o rep), sanirati koliko se može od "štete" koju je ovaj načinio. Napravio je dakle korak natrag. Šteta, ali nešto dobro jest postignuto, iako su ustašoidi u Crkvi nažalost još jaki.
Zoran Oštrić
Post je objavljen 24.09.2009. u 23:30 sati.