sada sam se sjetila jedne price koju sam cula kao klinka....ili procitala, i mislim da cak negdje ju imam zapisanu....no kako god, pamcenje me jos uvijek sluzi.........
dakle potaknuta nekim dogašajima.......slijedi:
Krajl Aleksandar je nakon jednog od pohoda od svojih podanika dobio poklon, bile su to naime krasne i vrlo skupocjene case, koje su svojom ljepotom i vrijednoscu plijenile paznju svih, i oduzimale dah.
Kralj ih je dobro pogledao, dotakao pojedinacno svaku rukom, dizao prema svjetlu i divio se njihovom savrsenstvu.......bile su nesto sto je mozda cekao cijeli zivot....
Zahvalio se podanicima na prekrasnom daru i rekao da je to nesto predivno i onda je poceo jednu po jednu svom silinom bacati u pod i razbijati u hiljadu komada!
Podanici su ustuknuli u strahu da su nesto krivo napravili.......i upitali ga- da li Vam se ipak ne svišjaju???
Kralj odgovori:
ne, te case su nesto najlijepse u mome zivotu, no ja sam ih sada razbio jer me je strah da cu ih zavoljeti kao nista do sada i onda kada ce se jedna po jedna poceti razbijati i odlaziti iz moga zivota cu patiti i necu ih moci preboljeti....uzivao sam ove trenutke ali ih se odricem........ne zelim da mi srce krvari za njima.......
no da
sto je dalje bilo ne sjecam se ,ali sam razmisljala o njegovoj odluci....ne znak kakvom bi ju nazvala...racionalna...ispravne...neavanturisticka...kriva!!!!!
jer cemu ista u zivotu lijepo ako se toga u startu odricemo?????
i ako postoje stvari za koje znamo unaprijed da cemo izgubiti i ostati bez njih, ja mislim da to ne znaci da ne uzmemo ono lijepo od njih sto nam se pruza!!!!
i ako je cijeli zivot kao predivan komplet casa.....treba ga prozivjeti tako da prozivimo svaku razbijenu i izgubljenu casu!!!
kako god......odlucih pogledati svu ljepotu case....sav sjaj i oblik....koliko god taj tren trajalo i koliko god trajalo ispijanje iz nje.....dok se ne razbije i dok ne ostanem bez nje..........
kao sto ja znam da svaka moja ljubav ce me slomiti jer je to moja sudbina...utapam se u necijim ocima( jos tragam za onima boje Dunava koje cu voljeti najvise a zbog kojih cu umirati) i rukama onda kada osjetim ljubav...iako znam da cu biti ostavljena- jer ja sam ta koju zivot uvijek ostavlja, ljubim i volim iz sve snage- ne razbijam unaprijed-tkam uspomene i sjecanja
niste navikli na ovakav tekst od mene....niti ja od sebe vjerujte....ali kad nesto zelite.....kako kaze jedna meni draga osoba....i nebo se uroti da to sto jako zelite i dobijete :-)- pa makar to trajalo i samo onaj jedan tren bljeska munje
ja zelim uzivati u toj casi....dok se ne razbije .....
shvatite me kako zelite....netko ce shvatiti netko i ne.....ali jedan je zivot...nemojte ga razbijati odmah i odjednom...zivite ga.......
Post je objavljen 24.09.2009. u 14:56 sati.