„Braću Zajednice sv. Ivana u austrijskom mjestu Marchegg posjetio sam ovog ljeta. Čuo sam da primaju pojedince i skupine koji žele nekoliko dana ili tjedana s njima dijeliti samostanski dnevni red te sudjelovati u molitvi zajednice. Boravak u samostanu se ne naplaćuje, već tko može i želi može nešto ostaviti, no to nije obavezno (zapravo o tome nitko i ne pita ništa).
Jezik nije bio nikakav problem, budući da braća govore engleski, njemački, francuski (i tko zna koliko još jezika…). Za moga posjeta u njihovom samostanu je također boravilo nekoliko mladih Austrijanaca i Slovaka koji su došli na iskustvo tišine i molitve, iskustvo susreta s Bogom u tišini samostana i molitvi zajednice. Čuo sam da je ranije već bio i netko iz Hrvatske. U gostinjskom dijelu samostana braće mogu boraviti i muškarci i žene.
Dočekao me je brat zadužen za goste, pokazao kuću, objasnio gdje je i kad je što. Rekao sam mu kako sam došao jer želim provesti nekoliko dana u tišini i molitvi te upoznati zajednicu. On je odgovorio da se u svako vrijeme slobodno obratim ako trebam ispovijed, razgovor ili bilo što želim pitati. U maloj gostinjskoj sobi dočekao me na stolu fascikl s dnevnim redom zajednice te vrlo srdačan tekst o molitvi, obrocima i drugim stvarima u samostanu.
Braća su vrlo srdačna i nenametljiva, a sudjelovanje na molitvi u njihovoj kapeli zaista je posebno iskustvo. Sada je ondje 10 braće. Vrlo jednostavno i lijepo pjevaju psalme iz Časoslova i slave sv. Misu. Ujutro i pred večer imaju u kapeli molitvu u šutnji (pred večer je klanjanje pred Presvetim svaki dan).
Malo dalje od samostana braće nalazi se mali samostan kontemplativnih sestara Zajednice sv. Ivana. Brat zadužen za goste rekao mi je kako mogu otići na misu, molitvu časoslova ili klanjanje i kod sestara, kada želim. Nekoliko puta bio sam na sv. Misi te na klanjanju kod sestara, a također sam za vrijeme popodnevnih šetnji oko Marchegga znao navratiti na molitvu u kapelu sestara koja je uvijek otvorena.
Samo mjesto Marchegg nije veliko, ima oko 2000 stanovnika, tako da je vrlo mirno. U mjestu je dvorac uz koji se prostire veliki prirodni rezervat (stanište roda) kroz koji se može ići šetati. Marchegg okružuju dijelom očuvane srednjovjekovne zidine, tako da je oko cijelog mjesta moguće šetati uz nekadašnje zidine. Rijeka March je prirodna granica sa Slovačkom, a uz nju je duga šetnica po nasipu.
Svidjela mi se sama ideja da laici, mlađi i stariji, mogu tako dolaziti i boraviti neko vrijeme u samostanu, sudjelovati u molitvi, da je to braći tako normalno, da je to zapravo dio onoga čime se oni kao zajednica bave: gostoprimstvo onima koji žele doći i moliti s njima. I zajedničko blagovanje bilo je zanimljivo iskustvo: tijekom ručka ili večere jedan od braće je čitao iz Biblije i neke duhovne knjige, a svi mi ostali smo blagovali u šutnji. Jednom kada je u gostima bila neka skupina mladih, prior je nakon nekog vremena pozvonio, pa je brat prestao čitati i dalje smo međusobno razgovarali. Nakon obroka sva braća i gosti zajedno pospremaju blagovaonicu i peru posuđe (budući nas je bilo puno, bilo je brzo gotovo).
Ako ne prije, sljedeće ljeto ponovno planiram posjetiti Zajednicu sv. Ivana i provesti barem tjedan dana u njihovom samostanu u Marcheggu.“ (M. Š.)
Post je objavljen 24.09.2009. u 09:48 sati.