Sanja prva
199 i neke Talijan, nazovimo ga Franco M., vlasnik jedne poznate tvornice, nazvao je Sanju V, nazovimo je tako.
-Vaše je ministarstvo … (nije straha, iako bi ga mogli tako nazvati) raspisalo je natječaj za određeni broj 'strojeva', kojeg i sami imate. Rado bih se vidio s vama. Nazvat će vas moji iz predstavništva i dogovoriti kada i gdje.., ako vam paše, i na kraju s malim oklijevanjem dodao: molim vas.
Bila je iznenađena. Nisu se poznavali. Uvijek je do sada komunicirala s predstavnicima tvornice.
Sanja je u tom trenutku bila na čelu … Komore, recimo to tako, i kako je već doživljavala određene molbe i žalbe, pokušaje potkupljivanja, a Bog i bogme i prijetnje, slutila je da bi se moglo raditi o nečem sličnom. Iz tog je razloga htjela odustati, ali su je članovi, koje je za svaki slučaj obavijestila o razgovoru ,… odbora uvjerili da je nužno poći, jer nikad se ne zna, a na kraju može donijeti koristi i ustanovi kojoj je bila na čelu. Htjela je povesti nekoga od njih, ali zaključak je bio da je pozvao samo nju, a nije poslao ništa službeno na Ustanovu, te možda nema nikakve veze sa istom.
Predstavnici su odabrali restoran Šumicu na Firulama, koji se smjestio tamo, koliko je Sanja znala potpuno bespravno. Koliko je imala saznanja to je bilo društveno vlasništvo govorkalo se o raznim interesima, ali još uvijek je bio tu.
Franco M. , nešto stariji, ali u onoj talijanskoj maniri; ležerno ali ta je ležernost bila pomno birana i uigrana. Ono što je izbezumljivalo Sandru bilo je nošenje laganih ljetnih cipela bez čarapa. Tako se to nosilo u Italiji. Stigao je svojim privatnim avionom sa još jednim gospodinom ipak umjerenije obučenim za kojeg se kasnije ustanovilo da je pravnik tvrtke.
Već su bili u Ljubljani i Sarajevu, Sanja je kasnije doznala da su nakon razgovora s njom otišli i za Beograd. Ne treba zaboraviti da je zračna Luka Sarajevo još nije bila otvorena za obično pučanstvo. Franko M. dao je naslutiti da on ima svoje veze.
Naručena je prvoklasna, kamena riba, divljaka kako se to danas kaže. Sve je bilo više nego dobro, ali…
Vratimo se na tren Sanji. 45 godina , ozbiljnog držanja, obučena malo starinski, zakopčana do grla, ne baš toliko, ali tako nekako. Nikad nije koketirala, zapravo tko ju je poznavao iz djetinjstva za nju bi rekao da je oduvijek bila starmala.
Je li se u njenom držanju osjećala opreznost, ili je upravo taj način oblačenje ili nešto treće, bila su naime postavljena određena pitanja o mogućnostima utjecaja na ministarstvo … na što je Sanja rekla da je njena uloga više časnog karaktera, a manje utjecajna osim sa savjetom kojeg ne moraju poslušati, Franco M. je naglo izgubio apetit. Na brzinu se oprostio ni ne pogledavši je i otišao ostavivši predstavnicima da srede sporednu stvar; plaćanje ručka.
Sanji je ostao gorak ukus i nezadovoljstvo koje je trajalo nekoliko dana.
Par mjeseci kasnije nazvao ju je jedan od predstavnika.
-Pobijedili smo na Hrvatskom natjecanju, tako se izrazio: pobijedili smo, kao da usprkos njoj ipak su uspjeli, a dobili smo narudžbu i iz Srbije.
Po držanju ljudi iz Komore činilo joj se da je i od tamo nešto krenulo u smislu pomoći Francu M. i njegovoj tvornici.
Sanja je ubrzo dala ostavku na položaj. Ne samo zbog slučaja Franca M. nego i zbog drugih sličnih slučajeva.
Sanja druga
199 i neke Talijan, nazovimo ga Franco M., vlasnik jedne poznate tvornice, nazvao je Sanju, nazovimo je tako.
-Vaše je ministarstvo … raspisalo je natječaj za određeni broj 'strojeva', kojeg i sama imaš. Rado bih se vidio s tobom. Javit ću se neposredno prije dolaska. Izaberi gdje ćemo se naći.
Svojevremeno, kad je kupovala 'stroj' insistirala je na upoznavanju vlasnika. Cifra nije mala, rekla je, hoću se uvjeriti da ste ozbiljna firma. Na kraju su završili u krevetu.
Stigao je privatnim avionom. Susreli su se u baru hotela … Pustila ga je čekati. Ušla je kao kad se filmske dive u holivudskim filmovima spuštaju na pozornicu niz one stepenice kao da su upravo stigle sa nebesa. Visoke štikle. Utegnuta u struku. Grudi … toliko vani, nije se imalo više što skriti. Iako je napunila 45 nitko joj ih ne bi dao.
Franco M. skočio je sa stolice i galantno joj je poljubio ruku.
-Hoćeš da pođemo nešto pojesti, upitao je.
-Ne, rekla je. Tebi se sigurno žuri, znam te ja, a ni ja nemam previše vremena.
Sjeli su za malo udaljeni stol. Rekao joj je što se događa.
-Pokušavam se probiti na istočno tržište. Spreman sam na vašem natječaju maximalno spustiti cijenu. Ako to prođe bit ću slijedećih godina u igri. Ako mi pomogneš i ti ćeš biti zadovoljna.
I mislila je da će biti tako nešto. Zato i nije obavijestila svoje u Komori.
-Pokušat ću… Jasno ti je da neće ići lako…
-Ne brini ti samo reci koliko treba.
-Tako je to danas kod nas…
-Nemoj mi reći da si toliko naivna… Odavno je to kod vas, a ni kod nas nije ništa bolje. Sve se uglavnom odvija ispod žita.
Brzo su se sporazumjeli.
Franco M. i njegova tvornica bili su na natječaju prvi.
Mene sad zanima što je danas sa Sanjom 1 i sa Sanjom 2. Gdje su?
Što rade? Kako žive?
Franco M. me ne zanima, iako njegovi proizvodi još kruže bivšim prostorima.
Post je objavljen 23.09.2009. u 18:44 sati.