Marketing
Volim stripove 2/2
Pojam za strip magazin osamdesetih bila je Stripoteka.
Od tri različita stripa pa naviše, za svakog ponešto, od mene do mojih staraca.
Kako rasteš, tako se vraćaš starijim brojevima i čitaš neke koje si preskakal kad ih nisi kopčal.
Tak nikak Princa Valijanta nisam kopčal jer mi se nije dalo čitat onu sagu od teksta ispod.
Daj oblačiće, ono…
Al Arleta ili kak se već zvala s onom bujnom plavom kosom i mirisom tulskih haringi u istoj… Uf…
Isto je bilo s Porodicom Taranom
koju nisam konto oko puberteta jer ju je prevodio valjda neki Petar Kočić.
A kad sam počeo kontat zašto muškarci bježe od žena u birtiju, počeo sam obožavat i Gea McManusa.
I isti prevod koji mi je prisjeo uživo u Vranju u JNA.
Ali...
“Sve nam lepo u životu biva kada se kod Toše nažderemo piva!”
Birtija Kod Toše na Ćoše i rečenica – obaška mi je plezijer…
Predivno…
U Stripoteci je bio mali milijun divnih stripova koje je neko puštao na random.
Nova Novator kao debeli nadrkani komšija,
Pahekovi savršeni Astroiđani s genijalnim citatom kad robot u ringu mlati čovjeka “Rkni ga u menzu Rocky!”,
Nespretni švaler Romeo Braun,
Torpedo i njegove sisate žene,
gentleman Rip Kirby s batlerima Dezmondom i Vigersom,
gdje me Dezmond uvijek podsjećao na Olivera Mlakara, kako ponašannjem, tako i izgledom,
pa vispreni boksač Ben Bolt s pijanim trenerom Spajderom
(DMJ – s ponistre se vidi Šolta, a sa Šolte Bena Bolta, oj bevande ženo dajder, iz kužine urla Spajder…)...
Bilo je tu i čuda koja nisam razumio poput Ves Slejda i tone tih kaubojskih, futurističkih Torova, preludog Jacovittija, kompliciranog (tada meni) Astera Blistroka, Turi i Tolka, …
Nikad nisam patio na Zagore (sekund docnije i bilo bi suviše dockan), Markove (hiljadu mu retorti, koji penis je retortaaa!?), Tajanstvenog Alana koji je imao prijatelja Šniclu, što je i najgori prijevod u povijesti jer su tipa tako zvali zato što je volio jest faširance, Velikog Bleka jer su mi bili preprimitivni i prebrzo su se dali čitat.
Teks mi je pak bio najdosadniji, iako mu moram dati još jednu šansu zbog pjesme Živog blata…
Strip Art je imao još dvije legende.
Ne računam tu Džeremaju jer mi je bio preozbiljan.
Dakle, Storm u onoj epizodi kad dvanaestorica hrabrih rješavaju zagonetke na svemirskom brodu (zakaj po tom ne rade film!?),
i Najamnik koji je bio slikan a ne crtan. Dosadnjikav, ali nakon toga su mi posjete muzejima bile puno manje napete. A i žene su mu bile, ajme…
Ano i Nep je bilo nešto veselo, ali nedorečeno.
Više sam volio ranija izdanja.
Pit Parker/Alek Brodi/ Roy iz Roversa
Ne znam zašto, ali uvijek sam pušio stripove o nogometu. Ali najviše su mi bili dragi Roy zbog nekog čudnog papira i izdanja (ima li neko to sačuvano) i Pit Parker
sa svojih 12 svemiraca
i čarobnom flubom…
Divno!
Samo zbog njih se kupovao Politikin Zabavnik.
Dobro, i zbog Verovali ili ne – stena u obliku šargarepe u viskonzinu vajarsko je delo prirode!
Umpah Pah
Indijanac koji zgleda kao Krešo Lončar a gibak je poput pume, njegovog totema, iako jede neke pamije kojima sam zaboravio ime...
Vitez od Kisele Štrudle i divnih par epizoda u kojima se Francuski autor savršeno izruguje engleskim vojnicima.
Gru
Prekompleksan i prenatrpan stirp koji bi, da se razvodnio – bio savršen.
Preslik slike današnjeg hrvatskog krkana vulgaris (www.mamish.blog.hr) u davnoj prošlosti – glup, jak i probitačan, ali stalno se moraš smijat…
Hogar Strašni
Pijani viking s kilavim pomagačem i debelom ženom zbog koje bježi na kraj svijeta.
Preduhovito, divno, toplo, asocijacija svakog muškarca kad napuni tridesetu ili uđe u brak – daj mi pivu i da mlatim nešto samo da ne idem aždaji.
A aždaju obožava samo glumi krkana pred njom. Zakon.
Na kraju dolazimo do prvog mjesta.
Njega dijele oni:
Talični Tom
Brži od sopstvene senke s konjem koji mudro zbori i četiri brata Dalton. Averel je božanstvo, nevjerojatno je kako je taj Moris uspijevao od iste face Džoa i Averela napravit toliko drukčije karaktere - pakosnog i pokvarenog te glupog i proždrljivog. Scena - Daltoni žderu u salunu u Meksiku i Averel pita kako se zove ova fina korica oko pirinča, a Meksikanac mu odgovara – to je porcelan, amigo!
Asterix
Mali glavni junak (dosta skompleksirani ti crtači?) i njegov debeli prijatelj koji je upao u kazanče kad je bio mali, lijeni poglavica, mudri vrač, seoska ljepotica, čiča, iritantni stihoklepac i obavezna završna žderačina uz vatricu.
Baš su šašavi ovi Rimljani.
Olimpijadu bi dao za lektiru…
Alan Ford
Na polici mi stoji prvih 200 brojeva uz one koji nikad nisu izašli u normalnom obliku nego jedino u superstrip Maxiju. Gdje je išao i Gru. To nije strip, to je životna škola. Sve što sam naučio, naučio sam iz Alan Forda. To se nije svidjelo Peternacu zvanom Smrdo koji mi je predavao sociologiju iz koje sam zbog toga imao duju. Najdraža scena kad na jednoj slici Cigani drže noževe u zubima, a na drugoj je bacaju za družinom. A na jednom nožu koji leti – gebis!!!
Dva nagradna pitanja:
Koju onomatopeju proizvodi zvuk kapi kiše kad padne na ruku Broja 1?
Koji se lik često spominje ali nikad nije nacrtan?
Prot Pikčrs
Do ratnih izdanja koja su i dalje genijalna ali se Govnar Smrti malo preforsiro, Mali Ivica, Protman, Šućro Ušćumlić, Švabe na Jadranu, Majka Veresija i sve ostalo je bilo toliko suludo da i danas najčešće posegnem za Sabranim nedjelima kako bi došao u normalno stanje nakon lošeg dana.
Ajn fiš bite, ja ajn miš...
Kralj!
Stripovi su zakon.
Dok ne skužiš rane Hitrece, Milčece, Horvate...
A i onda.
Post je objavljen 23.09.2009. u 13:17 sati.