Jeste li ikada pretrčali sto kilometara u jednom danu? Ogromna većina ljudi na svijetu (oni koji su pri zdravoj pameti i takvi žele ostati) nikada nije proživjela takvo iskustvo. Normalne osobe ne čine takve ludosti. E pa ja jesam. Jednom. Završio sam trku koja je trajala od zore do sumraka i za to vrijeme prešao 100 kilometara. Bio sam toliko fizički iscijeđen da to teško možete i zamisliti i neko sam se vrijeme nakon toga kleo da više nikad neću potrčati. I danas sumnjam da bih tako nešto mogao ponoviti, no tko zna što me čeka u budućnosti... Kako god bilo, kad sada pogledam unatrag na taj dan, vidim da je upravo ta trka imala posebno značenje za mene kao trkača. Ne bih znao reći ni danas kakvo točno značenje ima činjenica da ste pretrčali stotinu kilometara, ali osjećam da se radi o iskustvu toliko pomaknutom od uobičajenog, da s pravom od njega možete očekivati otvaranje jednog novog oblika samosvjesti. Iskustvu koje bi definitivno moralo dodati nekoliko novih elemenata u način na koji shvaćate sebe. Kao rezultat, vaš pogled na život, njegove boje i oblike, morao bi se transformirati. Manje ili više, bilo to dobro ili loše, nešto takvo se desilo meni. Ja sam se transformirao.
Tako je napisao Haruki Murakami u svojoj knjizi "What I Talk About When I Talk About Running", koja nije prevedena na hrvatski.
Gornji tekst prenosim iz časopisa "Maratonac", a tekst je prevela i napisala Veronika Jurišić (aka Sljemenska kraljica).
Post je objavljen 23.09.2009. u 09:11 sati.