Marketing
Pitaj Carlu
Kad krenem pisati neciljano to je možda kao i krenuti kuhati neciljano...može ispasti bezveze, ali može i ispasti nešto. Tako sam danas "skuvala kavu"..kakvu, ovisi o ukusima :-)
Još nemam svoju PRAVU šalicu za kavu.. imam ih ja puno i pijem iz njih, neki put iz žute, neki put iz crvene sa srcima, nekad iz secesijske replike .. no niti na jednoj od njih ne vidim “ispisano” svoje ime..(nemojte me shvatiti bukvalno). Toliko izbora u svim dućanima, al nikakve ljubavi na prvi pogled. Kad smo kod ljubavi na prvi pogled, ne znam dal sam vam rekla, ali u nju vjerujem kad su u pitanju stvari. Kad su u pitanju osobe, nisam toliko luda...previše je tu neke (al)kemije, a kod primjerice šalice svaka je molekula na svom mjestu. Najgore što joj se može dogoditi jest da se razbije. A kad su u pitanju osobe, neću se praviti važna “otkrivanjem tople vode”, onda možete očekivati svašta.
Uglavnom...
Kupila sam malu kafetijericu tj. kuhalo za espesso kavu (al čekam odlazak u Milano da si odaberem jednu pravu talijansku), a razmišljam se čak da odem pogledati u Namu ima li kakav mlinac za kavu budući mi je teta poslala kilo kave u zrnu.. kako bi tek ta kava bila mrak!
(sad se sjećam mlinca za kavu moje bake.. imala je jedan pozlaćeni, mljelo se okretanjem ruke, a drugi električni, narančasto-krem)
Provjereno: turska kava kad je skuham iz džezve kupljene na Baščaršiji bolja je negoli kad je skuham u običnoj.. i da, ona Frankova jubilarna kava u crvenoj ciglici za tursku kavu je baš ok.
Davno davno, kad sam pokušavala biti uzorna studentica pa čak pohoditi i predavanja , i to baš jedno predavanje koje je počinjalo u 8, jedna je “kolegica” pričala drugoj kako “pije samo nescafe...skup je ali se isplati”. Do tada mi nije padalo na pamet kupovati nes.. al ono, mislila sam si, osijećati ću se i ja posebno (a možda i pametnije) ako na faks dođem nakon što popijem nescafe, a ne frankovu il sličnu kavu...
Što da vam kažem, ona je pila nescafe, a ja sam pila svakakve kave, najviše turske konjske (moje prejake kave skoro nitko ne može piti) ili espesso.. Nescafe ponekad, kad mi se nije dalo previše gnjaviti...ono, samo dođete, ugrijete malo vode, žlica-dvi kave i bućkuriš je tu. Ali ona je faks završila u rekordnom roku, a moj se rok isto može nazvati rekordnim, svakako recipročan kolegičinom.
A i sviđala mi se scena iz Doručka kod Tiffanyija kad Holly ide kuvati kavu pa smućka nešto totalno bezveze (s hladnom vodom!)..kao mala sam se pitala “Bože pa kakva je to kava, di je džezva... kako su mogli film s takvom greškom pustiti na televiziju!” Sve dok eto nisam i ja čula za instant kave.
A onda je krenulo i s onim “mikserićem za pjenicu za cappuccino”.. bio je to totalno IT predmet (još ga imam!) i ne znam nikoga tko ga nije imao..čak se dobivao često na akcijiama “2 cappuccina +gratis mikser za cappuccino”. Jednom sam čak uz neke kupke za tijelo od Pupe kao poklon dobila mikser za cappuccino.. poanta je da hmmmm, pa i nije baš radio. Ako se i napravila pjenica, onda se splasnula za tili čas. Naravno, ja sam nadobudno pjenicu išla praviti od pravog mlijeka, a ono, mikserić je valjda “imao učinak” samo ako bi smiksao onu instant mješavinu za cappuccino koja sama po sebi ima valjda tendenciju pjenjenja.
Posebno je poglavlje vezano za coffee to go (također prvo vidjela kod Holly :-) bez kave nema doručka - pa ni onog kod Tiffanyija)samo nisam obraćala pažnju da je u toj nekoj plastičnoj il papirnatoj šalici kava. Za kavu triba imati pravu šalicu, a ono unutra je biće neka limunada. Zapravo, kao mala više sam pažnje posvećivala onome što je bilo u njenoj desnoj ruci, neki ukusni brioš.
I da, kad sam zapravo prvi put pila kavu u kafiću?
Bila sam u gradu s mamom, a imala sam 5-6 godina te smo sreli maminu poznanicu i njenu kćer koja je išla sa mnom u vrtić. One su pile cappuccino, pa sam i ja naručila isti, a i moja “kolegica iz vrtića”. Na trgu, kod sv. Lovre. Konobar nam je donio baš pravi cappuccino, ne ono “malo ublažen za djecu”, nije čak ni pitao dal da djeci donese samo pjenu.. tako da je meni nakon što sam probala to nešto što svi odrasli vole piti, došlo slabo. A i kolegici. I rekla sam si da nikad neću to piti, tako gorko i ružno. (A vidi me sad! Ovisnik! Ovisnik!)
Znam neke ljude koji ne piju kavu. (iako je danas “ići na kavu” fraza pod koju se svašta može podrazumijevati... o tome, drugom prilikom :-) U svakom slučaju, ako ne znaju što propuštaju, neka pitaju Carlu :-)
Post je objavljen 22.09.2009. u 13:35 sati.