Ja vjerujem u bol.
..a vjeruju i oni koji znaju život.
Nikad se ne pitate zašto sreća prestane?
Ne nabrajajte mi glupe razloge jer ih ne znate..samo nagađate."Samo pretpostavljaj.."
Stajao je tamo visoko na balkonu srednje visoke zgrade. On i njegovi prijatelji su se samo smješili i zagađivali si pluća sa nekakvim cigaretama koje su proizveli ljudi koji zarađuju na nedužnim ljudima..i oni će doći na red. Svi okaljani dolaze na red.
Počeli su se smijati kada je jedan od njih bacio opušak na beton ispred mene. Jedan pogled prema njima i uputio sam se prema ulaznim vratima zgrade. Nije bilo teško naći stan u kojem su se nalazili. Smrdjelo je na grijeh. Većina ljudi je danas takva. Moralna načela ne vrijede ovih dana ništa. Mnogi niti ne znaju što su to moralna načela..nikad im nitko nije rekao i za to ih ne krivim..zašto se nisu sami potrudili doznati? To nije moje da znam. Ja samo znam da dolaze svakog tjedna na takozvana sveta mjesta.. ne potcjenjujem niti jedan put k istini više jer ne postoji samo jedan.. Na mojem trenutnom području djelovanja, u ovoj trenutnoj inkarnaciji.. okaljani su brojni. Oni lažu, kradu, siluju i ubijaju.
Svejedno odlaze svakog tjedna tamo i misle da je sve to zaboravljeno.
Ništa nije zaboravljeno.. sve se računa i sve se zapisuje.
U trenutku kad sam izašao kroz ulazna vrata zgrade kroz koja sam ušao, nije više bilo potrebe da osjećam bilo šta. Balkon je sada bio prazan. Sve je izgledalo čisto i nije više smrdjelo. Lekcija je nadam se naučena.
Ako nije, njihov problem. Svijet ima previše problema. Ljudi imaju previše problema. Ja vam ih neću rješavati za vas. Ja sam ovdje da rješim problem svijeta.
Post je objavljen 21.09.2009. u 21:53 sati.