Socijalistickoj Radnickoj Partiji Amerike
Pruzite li im prst- uzet ce vam ruku
Raduje me korepondencija u NEWLETTER, septembar-oktobar 2009. izmedju druga Bernard Bornick i nacijonalnog sekretara SRP Amerike Robert Bills-a po pitanju socijalistickog jedinstva Amerike.
Slicna misao za jedan let iz Californije u New York po pitanju moguce suradnje izmedju SRP i SP Amerike, osobno podsjeca na jedan davni let iz Australie u Hrvatsku. Razlika je u vremenu, od nekih 30 godina, osim sto je let iz Australie sobom nosio u Hrvatsku i dodatni prtljaznik naive,nada i zabluda spram Reforme i /ili Revolucije, Lenjinizma i Deleonizma, i puno mladenackog entuzijazma.
I kad je napokon osnovana Socijalisticka Radnicka Partija Hrvatske, istoimena sa Americkom, letjelo se jos vecim entuzijazmom u Zagreb, gdje me njegovo vodstvo primilo objerucke, uvrstivsi me u svoj krug Savjetodavnog tijela, sve dok u Zagreb nije doletio iz New Yorka eminentni pripadnik Socijalisticke Internacionale , koji je takodjer zauzeo mjesto u istom Savjetu, i koji nije gubio vrijeme da se odmah baci „drvljem i kamenjem“ na SLP Amerike.
Ubrzo nakon toga usljedilo je Skupstinsko zasjedanje koje predaje prvu pocasnu rijec istaknutom filozofu, autoru petnajstak marksistickih djela i clanu Savjeta, koji znalacki upoznaje siri skupstinski krug sa likom i djelom Daniela De Leona kao „anakronog starca prevazidjenog vlastitog vremena, izmedju 19. i 20. stoljeca, da bi odmah na kraju svog izlaganja priznao, (sic), da mu De Leon nije uopce poznat. Nakon toga usljedio je imperativni zahtjev rukovodsva Partije da se hitno treba promjeniti naziv Socijalisticke Radnicke Partije u Socijalisticku Partiju Hrvatske. Znakomito sto je taj Predsjednikov zahtjev proizveo burni revolt jednog dobrog djela prisutnih, ali ne zbog same promjene naziva stranke, koliko zbog posve nedostajuceg obrazlozenja.
Dodati tome hir slucaja da je Socijalisticka Radnicka Partija Amerike i danas aktivna, nakon 120 godina njenog postojanja , poznata i kao jedina politicka partija revolucionarnog socijalizma u svijetu, dok je europski lenjinizam, nakon sto je na 10. kongresu SKPb svecano predao tekovine Oktobarske revolucije na upravljanje birokratskom drzavnom staljinizmu, koji se konacno raspada devedesetih 20. stljeca , zajedno sa stotinama milijuna clanova Komunistike partije diljem svijeta, transcendentirajuci u oblake savremene burzujske liberalne demokracije.
Toliko o Socijalistickom Jedinstvu kad se netko odluci da sa Djavolom tikve sadi.
Podsjetiti se na Karla Marksa u njegovoj radnoj naslonjaci, u kojoj nas je zauvijek napustio, dolazeci do saznanja da se socijakisticka revolucija ne dogadja jednom bitkom, vec nizom njenih poraza.
Srdacno vas sve u Americi pozdravlja,
Severino Majkus
Post je objavljen 21.09.2009. u 16:38 sati.