Pregled posta

Na putu za Jug (Crna Gora)

Nažalost nisam imao fotoaparat jer je sestri trebao isto pošto je krenula na maturalac za Grčku tako da nisam imao kontrolu nad onime što se slika tako da nemam niti jednu sliku Kotora. Kao što je lijepo rekla Virtualna reporterka koja se smucala ovog ljeta po istoj ruti, Boka Kotorska je prekrasan fjord omeđen visokim planinama i meni po ljepoti drugi zaljev nakon, naravno, moga Kvarnera



Ujutro kada smo stigli nismo bili sasvim svoji pa smo imali napadaje histeričnog smijanja od kronične neispavanosti. Konobar nas nije šljivio ni 5 posto iako je pisalo da radi od 7, bit će ipak da je on prvi onaj koji mora ispiti kaficu na miru.
Ja sam imao problema sa pronalaženjem Reginonog hostela jer zasad još nema neke table koja bi to označila tako da sam nekoliko minuta potratio zvoneći na vrata Montenegro Nekretnina, ne znam zašto sam pomislio kako oni sigurno znaju gdje ja moram ići. Dobro za njih da nije bilo nikoga jer tko bi me takvog zbunjenog trpio.




Ovo je must have slika... holy spibit


Tri lijepa dana proveli smo u Crnoj Gori koristeći Kotor kao našu bazu, ja u hostelu kod Regine (a prijatelji u kampu) u kojem sam ujutro ispijao kave sa gostoljubivim Milošem i Stefanom na recepciji. Moram ih spomenuti kao sjajnu i opuštenu ekipu, odmah su mi pokazali gdje je šta u hostelu a i pomogli su da se ne bediram zadnje večeri kad sam izgubio novčanik sa svim dokumentima i novcima. Koji gadan osjećaj kad se sjetim.. no otom potom.




Na putu za Lovćen






Crna Gora ima čak 80% brdovitih površina te je pogodna za planinarenje i fotografiranje okoliša. Ceste su uske i zavojite tako da nam je do Lovćena (koji je vjerojatno tek desetak kilometara zračne linije) trebalo skoro pa sat vremena još ako uz to pribrojimo da su ceste dvosmjerne pa ako ti s druge strane naleti bus e onda se moraš snalaziti.





Pogled sa Lovćena na Cetinje





Gore nas je dočekalo masu turista, ima nizozemaca, francuza, poljaka, slovaka a rusa pogotovo ima ko .... rusa. Skoro pri vrhu ima mjesto za parkirati i treba do vrha popeti se po nekih 300 stepenica.. kako god okreneš manje nego Trsatske stepenice.. pih





Njegošev mauzolej. Sa druge strane im isto predivan pogled tako da toplo preporučujem. Upad je 3 eura.























Mi ovdje zapravo smetamo, važno je da se usredotočite na prostranstvo ispred nas.





Spuštamo se u Cetinje gdje pada kiša tako da se more vidjeti duga iznad grada.



Iz birca u Cetinju gdje smo čekali da prestane padati kiša spazio sam poznatu osobu i vidi slučajnosti to je bila cura koja je spavala ispod mene (krevet na kat) u hostelu a pošto je izgledala izgubljeno upitao sam ju dali će nam se pridružiti u povratku za Kotor.

I tako se naše društvo povećalo.






Budva u kojoj sam bio prošle godine. Ako odete u arheološki muzej saznat ćete da je to područje naseljeno još od Grka.






Ako pogledate malo ulijevo vidjet ćete poznati Sveti Stefan.






U Crnoj Gori ovo su standardne scene, najljepše mi je kad prolazi stado ovaca.






Slikala nas je Regina Elena sa našom novom prijateljicom Anom, poljakinja iz Amsterdama. Razmijenili smo mejlove pa je rekla da obavezno moramo doći kod nje. Eto kako se to radi, pa ti nemoj nekoga pitati ako treba prijevoz (na crnogorskom saobraćaj)


Regina je na trgu ispred Pomorskog muzeja u Kotoru dovela trubadure (gudače) iz Engleske što je bio pun pogodak. Nakon ko zna kojeg Nikšičkog piva Tihota i Katu je uhvatila kriza (čitaj potreba za spavanjem) a Regina je otišla svojim poslom tako da smo se ja i Ana smucali sami u potrazi za nekim rock bircem gdje smo na kraju uzeli litru vina i slušali hitove od Crvene Jabuke (koji i jesu slušljivi nakon litre vina).


A onda za laku noć se zagrlismo kao da smo se godinama poznavali uz obećanje da ću doći u Amsterdam i spavati u njenom stanu. Baš volim upoznavat ljude na putu..



ps. prošao sam ispit iz numizmatike i hvala svima na lijepim željama da ga prođem. Još 4 ispita do diplome..








Post je objavljen 21.09.2009. u 14:43 sati.