«Bilanca ljubavi», ne zvuči li vam to kao naslov tipičnog ljubića za dokone kućanice? Mene jest podsjećalo, moram priznati (kad bih malo dulje razmišljala o tome, «Bilanca ljubavi» zvuči kao ljubavna priča između zgodnog udovca koji je vlasnik poduzeća i njegove mlade i prelijepe knjigovotkinje). Općenito, rijetko mogu povezati naslov s radnjom, ili čak na temelju naslova pretpostaviti o čemu se radi (ali opet, kad čovjek razmišlja o tome, nije li to zapravo dobro – ako naslov očigledno govori o onome o čemu se u knjizi radi, čemu uopće čitati knjigu?)
Ovdje bi valjalo primijeniti jedno veliko «međutim»! «Bilanca ljubavi» je zapravo upravo ono što u naslovu kazuje, a to je da je barunica Maud Sacquard de Belleroche odlučila napisati knjigu o svim svojim seksualnim pothvatima, i to kronološkim redom, od opatice s kojom je dosegla prva čulna iskustva, do mladića koje je poučavala u intimnim stvarima kad je došla u pozn(ij)u dob. Moram priznati, bude zanimljivo ispočetka, čitatelj praktički ne može vjerovati da je žena imala toliko akcije (radnja, ako uopće možemo reći da postoji neka radnja, se odvija od početka Drugog svjetskog rata do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća). Kasnije jednostavno postane zamorno i dosadno nabrajanje – ovaj ljubavnik, za njim ova ljubavnica (hmda, gospođa nije puno birala, očito, a totalno je bila zagrijana i za S&M), pa zatim ovaj muž, pa onaj ministar, pa onaj pisac, pa onaj znanstvenik… Dosadno. Kod ove knjige, moram priznati, najviše me razveselila činjenica da sam je ipak uspjela pročitati do kraja.
Inače, trenutno čitam (kao što sam već napisala u komentarima na prošli post) «Statusnu tjeskobu» Alaina de Bottona kojemu ću posvetiti svoju punu pozornost nakon što apsolviram Amelie Nothomb. Također, iz knjižnice sam neki dan posudila još i «Čovjeka u tami» Paula Austera (čije djelo također bezuvjetno ljubim) pa se budućim čitateljskim iskustvima itekako veselim.
Post je objavljen 21.09.2009. u 13:20 sati.