Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

EPH vodi kampanju protiv socijalne države

Evo nisam ništa pisao već dva tjedna. Trenutno sam okupiran drugim stvarima. Prenosim danas, tek toliko da se javim, priopćenje sa mrežnog sjedišta revolucionarne organizacije "Crvena akcija". Starijima će njihova retorika biti anakrona, mlađima zbunjujuća. Ali hrvatska društvena stvarnost daje osnove za klasičnu kritiku kapitalističke eksploatacije. Vidljivo je da je generalno usmjerenje EPH-a obrana liberalnog kapitalizma, odnosno interesa financijskog kapitala koji u tom sustavu dominira.

Revolucija koju zazivaju ipak nema šanse, barem ne s ovakvom arhaičnom retorikom. U svojem prethodnom postu pisao sam o tome, kako je komunizam (bolješvizam, lenjinizam) ukorijenjen u idejama francuske revolucije - povezan s razvojem buržuaskog društva. Pokazalo se to kao slijepa ulica. Današnje lijeve stranke više tu koncepciju ne zastupaju. Što, međutim, stvarno zastupati? Novi diskurs tek je u začecima. Prelako je ponavljati one elemente komunističkog diskursa koji nam odgovaraju danas.

Neka kapitalisti plate krizu kapitalizmaJasno je da u sistemu u kojem glavnu riječ vodi kapital ne može biti slobode medija. Ipak, povremeno su članci u medijima tako otvoreno dio službe za odnose s javnošću kapitalista da to izaziva posebnu pažnju. Takav je slučaj s kampanjom koju posljednjih mjeseci provodi Jutarnji list i izdavačka kuća Europapress holding (EPH). Gotovo svakodnevno na stranicama tog lista pojavljuju se bombastični naslovi i tendenciozni članci koji pokušavaju dokazati postojanje nekakvog glomaznog, skupog i nepotrebnog sistema socijalne zaštite koji guši hrvatsko društvo.

Ti dokazi se svode na nabrajanje statističkih podataka sa shizofrenim mijenjanjem različitih metodologija i izvora kako bi se dobili izrazito tendenciozni "podaci" o tome kako se u Hrvatskoj "prosječno" zapravo odlično živi, suprotno svakodnevnom iskustvu milijuna ljudi. Da se radi o sustavnoj kampanji nije nipošto paranoidna konstrukcija onih koji se s Jutarnjim ne slažu, to i sam list otvoreno priznaje: "Nekoliko je velikih predrasuda o životu Hrvata, koje je Jutarnji posljednjih mjeseci razotkrivao. Ustvrdilo se… kako prosječni Hrvat živi jako dobro … mnogi žive na račun .. sistema socijalne zaštite koji ne stimulira rad."

Priča o glomaznim sistemima socijalne zaštite koji izazivaju lijenost kod ljudi zapravo su uvezene političke polemike iz zemalja kao što su Švedska, Norveška ili Nizozemska čija se stvarnost znatno razlikuje od hrvatske. Time ne želimo reći kako su spomenute zemlje raj na zemlji. Dapače, viši standard u tim zemljama financira se ekstra profitom koji kompanije iz tih zemalja ostvaruju u trećem svijetu tjerajući tamošnje radnike da rade u nehumanim uvjetima i jeftinim radom "ilegalnih" imigranata u Europi. Ipak, krajnje je smiješno Hrvatsku, gdje je neplaćeni prekovremeni rad pravilo, kao i zabrana sindikalnog organiziranja u privatnom sektoru, gdje je normalno radnicima ograničavati broj odlazaka na WC, gdje očajni radnici upuštaju u činove samožrtvovanja kao što štrajkovi glađu, uspoređivati s tim zemljama, a pogotovo govoriti o pretjeranoj socijalnoj zaštiti.

Izlaz iz krize - revolucijaTranzicijske horor priče iz hrvatske radničke stvarnosti u Jutarnjem su prikrivene iza "statistike" i "prosjeka". Problem je u tome što ne postoji "prosječni Hrvat" o kojima govori Jutarnji. Postoje samo radne mase i šefovi, proleteri i buržuji, a razlike u njihovom standardu i razini socijalne sigurnosti su ogromne. U tom smislu naravno da je medijskim mogulima koji zgrću ogromne profite baš i ne odgovara da im profite smanjuje plaćanje socijalnog i zdravstvenog radnicima, isto kao što i radnicima ne odgovara da postoje medijski moguli koji ne radeći ništa zgrću ogromne profite na njihovom radu.

Ova kampanja očito ima za cilj olakšati kapitalistima daljnje udare na standard naroda. Mediji se predstavljaju kao "javnost", ali govore samo kao glasnogovornici šefova i na taj način sasvim očito služe uskoj manjini protiv interesa masa. U kapitalizmu, sloboda medija je samo sloboda od demokratske kontrole većine i tako će nužno biti sve dok ne izborimo ekonomiju u kojoj smisao proizvodnje neće biti punjenje privatnih džepova pojedinaca, nego zadovoljenje potreba masa i medije koji će govoriti u interesu tih masa.


Post je objavljen 20.09.2009. u 14:11 sati.