Marketing
Toplo preporučujem - predstava za sasvim malene
Neću o problemima, fobijama, mračnim temama... Za takve stvari uvijek ima vremena. Danas ću malo o kulturi, makar i nekoliko redaka. Naime, s dolaskom hladnih, točnije kišovitih dana, malo po malo mi se smanjuje opseg aktivnosti na otvorenom vezanih uz Mihovila. A on je narastao u živahnog dvo-i-pol godišnjaka, pa stalno treba smišljati kako ga zabaviti. Ne pada mi na kraj pameti zatvoriti ga u kuću, pa da od jutra do mraka mijenja kanale na televiziji - doveo je do savršenstva paljenje i gašenje televizije, ako mu se crtić ne sviđa, okrene na nešto drugo, a ako imam otvoren laptop, onda mi dođe i kaže na engleskom: "mama, babytv.com"... Imaju zaista sjajan program za klince, pa često čuje jedinu njihovu reklamu "visit our new home - babytv.com" (ili tako nešto...). Voli on i crtiće i pjesmice na youtube-u zahvaljujući čemu otpjeva na prilično razumljivom engleskom "London bridge is falling down"... No, kao što sam rekla, ne namjeravam ga zalijepiti za tv ili laptop - doze koje je primio dosad, sasvim su dovoljne.
Vikende nastojim s njim provesti na otvorenom koliko god je to moguće. Odlazimo zajedno do tržnice, odemo u parkić u Ribnjaku, šećemo centrom kud nas put nanese, znali smo se provozati i turističkim vlakićem... Tražeći inspiraciju za subotu koja je bila prijeteći oblačna, otišla sam na net i pronašla da u kazalištu Mala scena imaju predstavu za djecu stariju od godine i pol. Osim što me već sama ideja tako prilagođene predstave oduševila, k tome su mi i u susjedstvu, pa nemam više od pola sata lagane šetnje, a autobusom se mogu spustiti u pet minuta ravno pred njihova vrata.
Dakle, jučer je na programu bila "Priča o kotaču" u izvedbi Vitomire Lončar, a na repertoaru imaju još jednu predstavu za malene - "Priču o oblaku". Stigli smo dvadesetak minuta ranije - izvadila sam ga iz kolica te je ušao sam dok sam unosila kolica. Odmah je naletio na Bucku veselo je pozdravivši sa "dobar dan", pa su tako malo popričali o imenu, godinama te ostalim temama zanimljvim toj dobi. Bucka ima izvrstan kontakt sa svim njezinim malenim gledateljima i ko stvorena je za takve predstave. Doduše, i ja je pamtim još iz dječjih dana sa Z3 televizije (ili tako nešto, ako se ne varam - Bucka, Ivica i Darko?), pa je tako i meni uljepšala djetinjstvo. Kada smo se svi okupili (15-ak djece s roditeljima), dala nam je u lobiju upute u smislu kako se ponašati tijekom predstave: mališani su interaktivni, žele sudjelovati, ne ponašaju se onako kako roditelji misle da bi "trebalo" i treba ih pustiti. Ona će već riješiti eventualne "probleme"...
Mihovil je odmah sjeo na jastučić u prvom redu, a ja iza njega na stoličicu (čudi me da je izdržala moju težinu 
). Ubrzo je krenula i predstava, jednostavna priča o kotačiću kojeg je veliki kotač naučio voziti, pa je kasnije istraživao svijet... Nikakve komplicirane scenografije, rasvjete, već sve onako kako ovako malena djeca vole - puno smijeha, zvukova, lupanja po kanti, igre, vožnje vlakića, otkrivanja novih "čudesnih" stvari kao što su stari mlinac, vjetrenjača, budilica... U 35 minuta koliko traje predstava (i to je doista maksimum koliko je moguće zadržati pažnju mališana), klinci su vrištali od smijeha (pritom je Mihovil otvorio "sezonu" jer je urlao od prvog Buckinog koraka i lupao nožicama o pod od oduševljenja) te davali takve izjave da smo se i mi odrasli stalno smijali - što njihovoj spontanosti i sreći, a što mudrim uputama Bucki što bi trebala s nekim predmetom napraviti i slično. I ne samo to - na kraju predstave klincima je bilo dozvoljeno da i sami pogledaju te krasne igračke, pa da se malo sa njima i poigraju. Mihovil je u sekundi zgrabio lokomotivu i više nije htio izaći iako su se već sva djeca razišla. Plakao je slomljenog srca kada sam ga iznosila iz kazališta. Ipak, utješili su ga baloni koje smo dobili na poklon.
Sve u svemu, oduševilo me, onako iskreno. Nema puno mjesta u gradu, pa čak ni u Hrvatskoj gdje bi čovjek mogao otići sa ovako malim djetetom, ma koliko to neobično zvučalo, a o ostalim kazalištima da i ne govorim. Za ostale dječje predstave i kino klinci su spremni najranije sa 3,5 - 4 godine. Trenutno sam u potrazi za programom nastupa dječjih zborova jer vjerujem da će mu se to jako svidjeti. Tamo može plesati i pjevati, a on to obožava. Sljedeće "kulturno uzdizanje" sigurno će nam biti "Priča o oblaku", a Bucka mi je na izlasku rekla da spremaju i "Priču o svjetlu" (ako sam dobro zapamtila). Još koja godinica, pa će biti dovoljno velik i za predstave od 40 minuta. Jedva čekam jer onda ćemo imati na raspolaganju i Žar pticu koja nam je također blizu. A Mihovil je sjajno društvo te odlična publika. Osim što plješče dok mu se ručice ne zacrvene, još viče i "bravooo" za sve što ga iskreno oduševi.
Dakle, informacije o Maloj sceni imate na ovom LINKU:, a mene možete i dalje pratiti OVDJE.
PS. I još nešto - Mala scena sa ovim predstavama za malene gostuje u vrtićima, pa tako dolaze na poziv. Radite li u vrtiću, možda sam vam dala dobru ideju.
Post je objavljen 20.09.2009. u 05:28 sati.