Mogao je to biti, kao i u slučaju predsjedničkog kandidata N. Vidoševića, Večernji list, ali – premda je manje-više svejedno – ovaj put se radilo o magazinu za žene, jednom od onih Burdinih klonova kojima su zatrpani kiosci i u kojima je sve prepuno sličica fancy odjeće i obuće, čipkastih gaća i cic-lajbeka, „asesoara“, onoga što je „in“ i onoga što je „out“, „must have“ gadgeta, reklama za spa i wellness vikende, tajlandske masaže, razne regenerirajuće vodice, revitalizirajuće tonike, pomade s „mikrogranulama“ i recepte za „organsku“ piletinu s – pogađate – avokadom u umaku od, a čega drugoga nego brusnice (hm, jeste li primijetili tu invaziju proizvoda s brusnicom? Ja za brusnicu do prije koju godinu nisam ni čuo. Raste li to uopće kod nas?). Sve je u tim časopisima easy, cool, happy, smart, retro, ružičasto, jednostavno, prirodno, optimalno, učinkovito… Tu možete pronaći savjete za svoje intimne probleme (Gljivice? Riješite ih se pomoću nove kreme!; Nestalo je strasti? Jeste li već nabavili lisice?), tjedne jelovnike, dućane u kojima možete kupovati još jeftinije, astečku, mongolsku i aboridžinsku dijetu, savjete o kućnim ljubimcima i djeci, pripremi sashimija, svaki put se u tim tjednicima u nekom kontekstu spomene đumbir, obavezno se spomene kako je najzdravije maslinovo ulje, uvijek se u salatu doda i šaka nekakvih sjemenki, vazda se prelije s aceto balsamico… Jesu li u trendu indigo plava i zelena sjenila ili ćete zablistati sa sjenilima u boji ljubičice, nutelle i bakra? U svim tim časopisima ćete ne-i-zo-stav-no pročitati kako se žene usprkos recesiji NE ODRIČU kupovanja kozmetike i šminke, a saznat ćete i to da zlatno pravilo više ne glasi „ne čini drugom ono što ne bi želio da on čini tebi“, nego: "transparentna terakota-boja na licu daje vrlo prirodan izgled". Pojmite to: vrlo prirodan izgled. Savjete kako do brončanog tena u nekoliko minuta će vam dati i „poznate vizažistice“ Stefy, Lilly, Fanny i Mery (koje se zapravo zovu Štefica, Ljubica, Fanika i Marica), a možete kupiti i maskare u boji šljive i, dakako, brusnice… Po milijunti put ćete pročitati nešto o eteričnom ulju lavande, o tome da muškarci imaju tvrđu kožu od žena, o uzgajanju hortenzija, o tome da boje utječu na naše raspoloženje, po enti put ćete čitati o koktelima na Kanarima i o tome kako se pravi sangria, tu je neizostavno i savjet astrologa i horoskop u kojem i opet piše da su rakovi preosjetljivi sanjari, a ovnovima prijete ozljede i trbobolja. Na kraju, ali ne i najmanje važno, tu je svakako i psihotest: Jeste li neurotični? Kad ste tjeskobni: a) jedete, b) spavate, c) pušite, d) bježite… Na susjednoj stranici: reklama za „pomirjevalne dražeje“ Persen. I da, svaka zaposlena žena uvijek je tajnica.
Uglavnom, u jednom takvom časopisu, negdje između reklame za šal Miss Selfridge (149,99) i dolčevitu X-nation (124,99), i psihotesta, našlo se mjesta za intervju s pretendenticom na predsjedničku titulu, Vesnom Škare Ožbolt (dalje: VŠO). Dakle, ta gospođa želi postati predsjednicom RH, jer, kako kaže već u naslovu: „Vjerujem da u politici mogu još puno toga dati“. Hm. Budući da nemam pravoga uvida u to što je, i je li išta, uvažena u politici dala do sada, preostalo mi je da i ja njoj vjerujem. Tj. barem sam vjerovao dok nisam pročitao intervju. Moram odmah spomenuti da me već i fotografija preko cijele desne stranice prilično pokolebala u vjerovanju jer na njoj vidimo VŠO u pozi za koju će rijetko tko povjerovati da nije namještena. Što samo po sebi nije problem, većina snimatelja namjesti model, no na ovoj fotografiji trebali bismo pomisliti, gle, pa ova žena, s prijenosnim računalom ispred sebe, obučena u uštirkanu bijelu košulju, brižno našminkana, kose zategnute u konjski rep, obasjana suncem, okružena borovima, dvadeset-trideset metara od Jadranskoga mora, s nekom polmetarskom replikom jedrenjaka na stolu, nešto RADI! Pogledajte, kaže fotografija, ako ova nevjerojatna žena, koja izgleda kao idealna tajnica, sjedi na zvizdanu i RADI, umjesto da se kupa u ovom tako prekrasnom plavom moru iza nje, koliko će tek više raditi kad joj date svoj glas i omogućite joj da radi u vašem interesu! Pritom, da ne bi bilo zabune, u kutu stoji tekst s izjavom VŠO o tome kako je sigurna da „Hrvatska može prepoznati sposobnu i snažnu ženu koja će zemlji dati pozitivnu energiju“ (ovo je, onako, malo njuejdžovski, treba to tako…), „što trenutačno ne može dati nijedan muškarac“ (i ovo je u trendu: girl power, treći val feminizma, boginja u svakoj ženi…), „ženu koja će dokazati da joj na dužnosti nije zadaća samo šminkati se (sic!) i mijenjati cipele i frizure (sic! sic!)“…
Nakon ovoga sam s izvjesnom skepsom krenuo čitati intervju. Inače, mutno se sjećam VŠO iz doba kad se pojavljivala u društvu predsjednika Tuđmana, ali se ne sjećam ničega što je govorila. Sjećam se i toga da je prije nekih izbora, mislim da su bili parlamentarni, radikalno promijenila imidž, jedva sam je bio prepoznao: izgledala je deset-petnaest godina mlađe, skockano, ispeglano u svakom pogledu. Lice na plakatima: toliko širok osmijeh da izaziva nepovjerenje. Bila je i ministrica pravosuđa. Smijenilo je. Ne sjećam se detalja. Ne mogu si pomoći, slabo me se dojmio njezin stil.
Dakle, intervju. Na početku nam daje do znanja da se nikad ne povlači, da je puno toga prošla, da se ne stidi nijednog svog poraza, da je njezin put posut trnjem i da je politika njezina prava ljubav. Dobro. I?
Što ju je ove godine naljutilo na političkoj sceni? U državnoj štednji „nema ni glave ni repa“. Frustrira je „nekoliko posljednjih rebalansa“. „Novac se“, kaže, „može uštedjeti, ali pitanje je imate li petlje povući potez koji se možda u tome trenutku neće svidjeti ljudima, ali će istima dugoročno pomoći.“ Hm, poteze tog tipa ne povlači predsjednik, ali OK.
VŠO štedi: manje kupuje, više gleda stvari, potiče djecu na skromnost. Primjećuje da „intenzivnije razmišljaju mogu li si ili ne priuštiti neke skupe tenisice“. Simpatizira Obamu „jer je jednostavan čovjek“. Zalaže se za uvođenje predmeta Naše zdravlje u škole, na kojem bi djeca učila „seksualni odgoj, o štetnosti alkohola…“. Jer, u stranim zemljama djeca „znaju sve vrste droga i njezin utjecaj na organizam; znaju kad im netko pokušava podmetnuti opijate i slično. Koliko o tome znaju naša djeca?“, pita se zabrinuto wannabe predsjednica države.
Opća mjesta. Stvari protiv koji nije nitko. Iz šupljeg u prazno.
Nakon teških tema, nekoliko prigodnih pitanja o ljetovanju. Oko kuće na Korčuli plivaju morski psi, jednog malog je upecala, ali čim je shvatila da su tu, odustala je od plivanja. Pogreška. Da sam ja na njezinom mjestu, otpustio bih stručnjake za PR (ili unajmio bolje…;): kakav je to predsjednik koji nije spreman plivati s ajkulama?
Kako se opušta? Pa, ili gleda more s terase, ili se vozi s bivšim vozačem Formule 1 u Formuli 3. Kao i N. Vidošević (epizoda s falsificiranjem ravnateljevog potpisa), i ona je bila vrlo utjecajna u svom razredu pa je nagovorila kolege da markiraju kako bi mogli „razgledavati osječke katakombe“. To je jednako vjerojatno kao i kad bi neki zagrebački srednjoškolci markirali kako bi mogli razgledavati Gornji grad.
Ostaci ostataka početnog blagonaklonog stava polako su nestajali. Smogao sam snage i pročitao odgovore na „blic pitanja“ Dva su me odgovora dotukla i učvrstila u odluci da svoj glas sačuvam za nekog drugog.
Često mi se događa? Da vozim brže od dopuštenog.
I točka na i:
Najdraži književnik? Paulo Coelho.
Post je objavljen 20.09.2009. u 00:08 sati.