U tvome grlu opet čujem
one stare lelujave dubine
i školjke te se moje dobro sjećaju
i velike i male
i sjajno sedefno uho iz neke morske tame.
Ne daj se prolaznosti u koju te bacam,
dobro zaleđe,
i s vremena na vrijeme budi jači od mene,
ustani od stola, ugasi mi cigaretu
i reci mi da prestanem glumiti da te ne volim.
Budi moj vjetar u leđa dok kiši nad Kvarnerom
i dva tri tona drage pjesme
prije nego zaplačem u jastuk,
petkom,
znaš kako ja to radim.
U tvom grlu iza devet gora iza devet mora
čujem opet pomaklo se nebo
s vremena na vrijeme
budi odlučniji od mene
i zatvori mi knjigu, poljubi mi kosu,
budi mi vjetar u leđa dok kiši nad Rabom,
i dva tri tona drage pjesme
na kraju još jednog ljeta.
Post je objavljen 19.09.2009. u 22:40 sati.