Marketing
"Mali dom Zagreb" - Centar za rehabilitaciju djece i mladeži s višestrukim smetnjama
Prije nego se „bacimo“ na temu današnjeg posta, malo bi se samo osvrnuli na prethodni post kada smo pisali o još jednom „apsurdu“ oko primanja invalidnog djeteta u osnovno obrazovanje po prilagođenom programu.
Dosta se govori, priča i piše o nasilju nad djecom i među djecom, no jako malo pišemo o nasilju nad invalidnom djecom. Blogerica omladinka je lijepo rekla :“ Kada bi svi ljudi proveli neko kratko vrijeme, dva do tri dana po sat ili dva, sa dječicom sa posebnim potrebama, sigurna sam da bi se situacija promijenila na bolje. Samo malo da ih upoznaju. Vidjeli bi njihove mogućnosti, ne skrivene emocije koje su spremni podijeliti sa vama i njihovu želju za druženjem, na koju malo tko ostaje ravnodušan. Mislim da bi odmah bilo lakše“.
Da, upravo tako. Jer gledajući općenito stanje institucija, ustanova, ljudi i naposljetku i djece spram osoba s invaliditetom što drugo reći nego da se i dalje osobe s invaliditetom smatraju građanima trećeg reda a što je to drugo nego jedna vrst nasilja.
Još uvijek se podcjenjivački odnosimo i još uvijek s nekom dozom čuđenja gledamo osobe s invaliditetom ne smatrajućih „ravnima sebi“.
A te iste osobe s invaliditetom, ta ista djeca s poteškoćama u razvoju su prvenstveno osobe i djeca koja također zaslužuju da im se pruži prilika da pokažu sve svoje potencijale, da im se pruži prilika za što bolji i kvalitetniji život. Ili kako bi djevojčica s poteškoćama s reklame RTL pomaže djeci rekla : „nama djeci samo treba dati prilike…..“.
Zato, jedno posebno HVALA onim blogerima koji su u prethodnom postu u vidu komentara javno iznosili što misle o toj „vrsti nasilja“, o slučaju kada se i sa roditeljima i sa djecom s poteškoćama u razvoju igra kao s „ping – pong“ lopticama.
O ovoj temi ćemo zasigurno još govoriti i pisati jer nažalost to nije jedini slučaj jer u prošlom postu blogerica Živjeti s posebnim potrebama je rekla: „Već vas duže vrijeme čitam, imate pravo nas sa djecom s invaliditetom ima puno, i osuđeni smo da se za njih sami borimo. Vi ste doista hrabra obitelj koja sve to uspijeva stavit na javnost ali nas ima još koji nemamo toliko hrabrosti i živaca“.
A sad riječ dvije o temi današnjeg posta.
Iza Anje su dva tjedna boravka u „Malom domu“ Centru za rehabilitaciju djece i mladeži Zagreb.
Mali dom je ustanova koja je nastavak "Male kuće".
Mala kuća je bila Ustanova, čija svrha je djeci s oštećenjem vida i drugim višestrukim oštećenjima u poticajnom i pozitivnom okruženju pružiti visokospecijalizirane i sveobuhvatne usluge koje će potaknuti svako dijete ponaosob, te im pomoći da ostvare i u potpunosti razviju svoje potencijale kako bi dosegli svoju najveću mogući razinu samostalnosti i osjećaj samoostvarenja.
Mali dom je samo nastavak i jedna velika nadogradnja „ekipe“ iz Male kuće.
Sama ideja oko izgradnje Malog doma postoji već mnogo godina kao i napori za ostvarivanjem te ideje a ostvarenje projekta započelo je aktivnim uključivanjem Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Grada Zagreba u njegovu realizaciju.
Mali dom svoja vrata otvorio je 12. Svibnja 2009 godine a prvi polaznici ove Ustanove krenuli su početkom nove školske godine , točnije 07.rujna 2009 godine.
Evo što piše HSUTI (Hrvatski savez udruge tjelesnih invalida) u svojem članku o Malom domu : „Mali dom je jedinstvena takva ustanova u Hrvatskoj koja će pružati usluge dnevnog smještaja za 54 korisnika, od prehrane, brige o zdravlju, medicinske i psihosocijalne rehabilitacije do organiziranog provođenja slobodnog vremena. Previđen je i povremeni boravak kroz tjedne usluge edukacijske ili socijalne rehabilitacije, logo terapije i psihološke podrške, a značajno područje rada ustanove bit će stručna podrška u obitelji (patronaža), što znači otvaranje ustanove prema lokalnoj zajednici u skladu s potrebama korisnika.
Za obnovu, dogradnju i opremanje objekta Centra (podrum i četiri nadzemne etaže), u kojem su smještene ambulante, radionice, terapeutski prostori, višenamjenska dvorana, bazen i uredi, Grad Zagreb je izdvojio oko 25 milijuna kuna.
Dijagnostički postupci i dijagnostika funkcionalnog vida, fizikalna terapija, radno terapijske aktivnosti, razvoj govora i govorne vježbe, vidna stimulacija, glazbo terapija, likovne terapeutske aktivnosti, te savjetovanja i grupe podrške prijeko su potrebne za djecu s višestrukim oštećenjima i njihove roditelje. Mali dom je ustanova u kojoj će boraviti djeca i mladi od jedne do dvadesetijedne godine s višestrukim oštećenjima“.
A mi, što kažemo mi?
Teško je nešto govoriti i procijeniti za samo dva tjedna, tim više što Anja prolazi fazu prilagođavanja od tri tjedna svaki dan od 09 do 12h.
Također, teško je raditi i neke usporedbe s ostalim Centrima poput CRZ Sloboštine, Goljaka, Zelengaja i drugim sličnim Ustanovama koje djeluju već tridesetak i više godina.
Ono što je sigurno, da Centar Mali dom izvana i iznutra izgleda impresivno, ipak novo je novo. Centar ima dosta popratnih sadržaja. Bazen, radionice, dvorane, ambulanta smo je mali dio sadržaja s kojim Centar raspolaže.
Stručnost ljudi u Centru je na zavidnoj razini i po tom pitanju ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Duboko se nadamo, da će im uspjeti omogućiti još novih djelatnika koji su itekako potrebni i za koje su pisali zahtjev, da će se oni koji to odobravaju senzibilizirati se i riješiti to u pozitivnom pogledu. Probajte si zamisliti nekad Vam je teško sa jednim zdravim djetetom a sad si zamislite da imaš preko sebe šestero ili više djece sa poteškoćama u razvoju, za koju radiš sve. Sve to nije luksuz nego stvarnost.
Anja se nalazi u grupi „cvrčak“ i trenutno se u grupi osim Anje nalazi još petoro djece : Ana, Dora, Franko, Fran i Luka.
Luka i Anja su prijatelji već par godina a zadnje dvije godine članovi su Humanitarne udruge "Mala Anja". Koristimo ovu priliku da pošaljemo jedan veliki pozdrav 
i jednu veliku pusu 
kako Luki tako i njegovoj hrabroj mami Dragici.
Anja je ostale nove prijatelje odlično prihvatila a koliko vidimo i oni su nju.
Voditeljica grupe je teta Sonja a njegovateljica teta Romana koje za Anju kažu da se dobro uklopila te dobro sudjeluje u radu same grupe.
Eto, toliko za sad o Malom domu, Centru za rehabilitaciju djece i mladeži Zagreb.
O Malom domu našu realnu procjenu moći ćemo dati tek za jedno pola godine, odnosno do završetka prvog djela nove školske godine.
Za kraj današnjeg posta, zanima nas i Vaše mišljenje odnosno što Vi mislite o ovakvoj vrsti Ustanove za djecu s poteškoćama u razvoju? Da li bi se trebalo još više ulagati u takve Centre i naravno da se ako je to moguće takvi Centri otvaraju i u drugim gradovima?
Do novog javljanja veliki pozdrav i jedan veliki cmok od ekipe male Anje.
Post je objavljen 20.09.2009. u 08:00 sati.