Marketing
Jadranske razglednice (23), 2009-08-17
Napomena: dok sam ovo pisao još nije bila otvorena afera HEP-a. Izgleda da sam je predosjećao!
* * *
Svemu dođe kraj, pa tako i mom boravku u Gradu. Evo nekoliko kratkih crtica na teme koje bi svaka za sebe mogla biti post. No vremena „ga više ni“!
Sutra, na moj 66. rođendan (tko zna šnaps, zna da je partija gotova, dalje se više ne broji!), ubacujemo provijant u auto i pravac Samobor na novi zadatak – tri dana čuvanja unučica.
„Naš ručak“
Prava ikebana, zar ne?
Slika je neoborivi dokaz da se supruga i ja na godišnjem hranimo „zdravo“ i u kozmopolitskom duhu. Ribe, povrće i na kraju obvezatno crno vino. Pri tome pazimo i na „religijsku“ ravnopravnost. 
Zeleni dio (muslimani), crveni (ateisti), ribe (kršćanstvo). I tako svaki dan uz koju boju više ili manje.
„Tuđe hoćemo, svoje uništavamo.“
Hotel "IN", nekadašnje odmaralište grada Pančeva
Hotel "Bolero", nekadašnje odmaralište radnika "Natron" Maglaj
Hoteli „IN“ i „Bolero“ nekada u „mračna“ vremena bila su u vlasništvu grada Pančeva i tvornice „Natron“ Maglaj. Sada su u vlasništvu privatnika, obnovljena i posluju bolje nego u ona vremena (doduše u njime se ne odmara „radnička klasa dok se more talasa“).
Preostale slike predstavljaju devastirana odmarališta nekadašnjih i sadašnjih firmi iz Hrvatske, koja su ostala u njihovom vlasništvu (HEP, TPK, ELEKTRA) ali za koje sadašnji vlastodršci/vlasnici nisu zainteresirani, a za radničku klasu ih i onako nije briga.
Na ovoj potonjoj slici u svojoj imaginaciji vidim kako se na laganom maestralu, obješen o stup viseće kuglane, leluja jedan od "glavonja" gore spomenutih tvrtki. No to je samo imaginacija jednog frustriranog prikrivenog krvnika! 
„Poklopci“
Njegovo Veličanstvo Poklopac- kompozitor čuvene sinfonije u jednom tonu i dva takta: tuk-tuk.
Glavna ulica Grada osim po intenzivnom prometu tijekom turističke sezone (ne znam kako je izvan sezone jer onda ne boravim u Gradu) poznata je i po muzici koju skladaju kanalizacijski poklopci. Kompozicija je jednostavna, harmonija jednolika: „tuk-tuk“. Ima ih vrlo mnogo. Često jedan uz drugi. I svaki se glasa s karakterističnim „tuk-tuk“ kad god preko njega prijeđe kotač automobila. Jedino po čemu se razlikuju je boja i jačina tona. Neki su reski i kratki, neki duboki, neki izrazito metalni. Prijašnjih godina pokušavao sam ubacivanjem komada starih automobilskih zračnica eliminirati „tuk-tuk“. Čak su jedne godine potkraj mog boravka gradske službe kopirale moju metodu i postavili gume pod sve poklopce. Nažalost, danas zračnica više i nema a osim toga nisu izrađene iz kvalitetne gume, tako da su bile brzo uništene. Ove godine nisam ih stavljao ni ja ni gradske vlasti.
Tuk-tuk, tuk-tuk, tuk-tuk!
Druga strana „Zlatne Ruže Mediterana“
U istoj rondeli je postavljena i ploča "ZRM" kako bi naglasila "kulturu" domaćina i gostiju Grada. Istini za volju vrijedne čistačice su još dok sam stajao i slikao prizor došle s metlom i počistile sve u stilu pjesmice "kućica u smeću, smeće oko nje, kad bih imo jednu metlu očistio bih sve"
Ljepota naših primorskih gradova je poznata po cijelom svijetu. Jedan od prizora urednosti u dvorištu nedovršene kuće u glavnoj ulici. Ima ih još!
Kažu da ovo nije prekriveno asfaltom nakon kopanja priključka kanalizacije jer je u tom trenutku kad je to trebalo napraviti počela turistička sezona, a onda se ne smije ništa raditi glede a u svezi građenja 
nastavlja se
Post je objavljen 19.09.2009. u 15:42 sati.