Frama – franjevačka je mladež zajednica mladih koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga živjeti Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista po primjeru sv. Franje u svijetu. Mladi nasljedovatelji sv. Franje svake godine organiziraju Hod Frame po različitim dijelovima Lijepe Naše. Jedan od tri hoda koja su se događala u isto vrijeme a završavaju susretom svih framaša u Asizu imao je dionicu od Rijeke do Pule – kojih stotinjak kilometara. Ovdje su se okupili mladi iz dva podruna bratstva: Primorsko – istarskog i Zadarsko – šibenskog područja. XVI. hod franjevačke mladeži održao se pod geslom "Upravi Riječju svoje korake", a svojim smo razmišljanjima o temama dana pratili put sv. Franje koji je slušanjem i provođenjem u život pisane Riječi uspijevao ponovno iščitati stvaranje i cjelokupnu povijest koja „odražava tebe, Svevišnji“.
Na Krnjevu, u župi sv. Nikole Tavelića u Rijeci, 26. srpnja okupilo se 60-ak framaša, u što su bili uključeni i duhovni asistenti: fra Tomislav Hrstić, fra Zoran Bibić, fra Ivan Lukač, fra Tomislav Šanko, te fra Ivan Miklenić i fra Krunoslav Kolarić koji su animirali dio Hoda. Večernju svetu misu predvodio je fra Drago Ljevar koji je na taj način zaželio mladima sretno pješačenje preko Učke do Pule. Poslije večere, mladi su nastavili druženje u dvoranama samostana gdje su malo i odspavali pred polazak.
Sutradan su hodočašćem prema Veprincu gdje su otvorili temu „Riječ koja rasvjetljuje“. Poslije nagovora koji je imao fra Ivan Miklenić – župnik s Trsata, i rada po skupinama, uslijedilo je i prvo upjevavanje i učenje novih pjesama koje će obilježiti ovogodišnji Hod. Prvi dan je protekao kao što je već uobičajeno: podjela po skupinama, upoznavanje, podjela zajedničkih obilježja sudionicima. Večernju svetu misu predvodio je fra Ivan Miklenić, čije su nas riječi ohrabrile za početak ovog hodočašća. Već smo se drugi dan uvjerili da nam hrabrost ne smije nedostajati jer je taj dio puta Veprinac – Učka – Boljun iznosio 22 km, što uzbrdica što nizbrdica. No ne bismo mi bili framaši da nismo to izdržali bez ikakvih problema. Animator tog dana bilo je fra Tomislav Hrstić koji nam je svojim izlaganjima pomagao da pronađemo vlastitu „Riječ koja usmjerava“. Poslije rada u skupinama uslijedila je sveta misa u Boljunu gdje nas je dočekao domaći župnik vlč. Božo Milanović. Fra Tomislav je naglasio kako naši susreti ne mogu proći bez sadržaja Božje Riječi i riječi o svetom Franji kao našem uzoru. Jedino te riječi mogu ohrabriti naš život i nastojanje da bolje upoznamo i živimo Evanđelje. U večernjim satima uslijedila je sponzorirana večera, a jutarnji doručak proglašen je najboljim od svih dana i svih hodova: darežljivi domaćini iznijeli su skutu, pršut, jaja, salamu, kavu, mlijeko, kolače, itd. Trećeg dana pješačilo se oko 23 km preko Paza do Pazina. Temu dana "Riječ koja oprašta" nagovorom i misom animirao je fra Tomislav Šanko – duhovni asistent iz Zadra, koji je istaknuo jednostavnost života u zajednici mladih koji trebaju biti otvoreni jedni za druge i znati opraštanjem živjeti zajedno. Svakako bismo htjeli zahvaliti fra Alfonsu Orliću koji nas je srdačno primio u samostan i s nekoliko objeda osnažio ekipu. Svjedoci našeg susreta bili su i svećenici zaduženi za rad s mladima Porečke i Pulske biskupije, vlč. Dalibor Pilekić i Maksimilijan Buždon koji su nas obišli i pozdravili na Hodu. Peti dan dionica je bila nešto kraća, 17 km. Pješačili smo od Pazina, do Sv. Petra u Šumi, i završili u Žminju. Priključio nam se i fra Željko Železnjak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Također, fra Željko je na kraju tog dana predvodio sv. misu, te nas svojim riječima ohrabrio da istim duhom, bez imalo straha nastavimo svoje hodočašće. Njegovo ohrabrenje je i uspjelo. Istog dana imali smo i pokorničko bogoslužje koje je vodilo potpunom oprostu uz određene uvjete koje su svi mladi ispunili u ispovjedaonici, na misi, Vjerovanje, tri Očenaša za sebe ili za jednu dušu u čistilištu. Šesti dan bio je opuštajući. 16 km je bila prava sitnica, tako da smo u Juršiće došli već u prijepodnevnim satima. Popodne je bilo namijenjeno za nagovor kojeg je pripremio fra Zoran Bibić, te rad po skupinama. Nakon večernje sv. Mise, imali smo euharistijsko klanjanje. Fra Ivan Lukač približio nam je svoj susret s Isusom, otvorio oči da vidimo kako je Božja riječ jedini smisao našega života. Nakon klanjanja, svi smo se osjećali nekako opuštenije, lakše, sretnije. U razgovorima saznah da je taj dan i klanjanje bilo najljepše iskustvo na ovogodišnjem Hodu mnogim framašima. Brzo je došao i posljednji dan našeg hodočašća. On je osvanuo vrlo rano. Dionica od 20 km i nije bila nešto teška, možda zato jer smo znali da smo došli na naš cilj. Da framaši na kraju ipak nisu bili sasvim iscrpljeni, pokazuje i to što su posljednjih stotinjak metara do cilja prešli trčeći iz sve snage. Oduševljeno smo zajednički ušli u crkvu Sv. Antuna te zahvalili Gospodinu za sretan dolazak na cilj. Tog smo dana još imali i rad po skupinama, a pred sam polazak u Asiz, uspjeli smo otići do naših prijatelja framaša iz Pule, koji su nam susretljivo prepustili tuš, koji nismo vidjeli nekoliko dana! Večernju svetu misu u crkvi sv. Antuna u Puli predvodio je fra Ivan Lukač, koji je tako simbolično zaključio ovaj naš dio Hoda po Hrvatskoj. Nakon nekoliko sati odmora i dobre večere krenuli smo prema rodnome gradu sv. Franje. U Asiz smo stigli u jutarnjim satima, gdje smo se sreli s framašima iz Zagrebačkog i Osiječkog područja. Veselja na našim licima možete samo zamisliti. Zajedničko misno slavlje predvodio je fra Siniša Paušić, te smo nakon Euharistije krenuli u prvi od naših obilazaka po gradu. Od tad „skrb“ o nama preuzima fra Tomislav Šanko, koji je bio naš vodič po Asizu. Zahvaljujući njemu saznali smo mnogo novih stvari o samom gradu, o životu sv. Franje a i ostalim zanimljivostima koje su ispunile naš život. Nakon kraćeg razgledavanja grada, smjestili smo se u dvorani u kojoj smo spavali zajedno sa Zagrebačkim bratstvom.
Program ispred Porcijunkule protekao je uobičajeno raspjevano i rasplesano. Kao i uvijek, vrhunac hodočašća bio je ulazak u Porcijunkulu, gdje smo ulazili po četvero, držeći se za ruke i moleći za sve koje smo ponijeli na ovo hodočašće u srcu i mislima, kao i za one koji su nas nosili hodajući s nama. Sutradan smo, kao i obično, proslavili Božić u Grecciu (mjesto gdje je sv. Franjo 1223. postavio prve žive jaslice i prema nekima, uveo tradiciju božićnih jaslica). Misu polnoćku predvodio je fra Ivan Matić, generalni duhovni asistent FSR-a i FRAME. Usred ljeta i usred Italije orilo se "Radujte se narodi...", a na kraju smo si svi vani još i čestitali Božić, kao što je i običaj. Tog smo dana posjetili još i Fonte Colombo gdje je Franjo sastavio prvo pravilo svoga reda. Treći dan u Asizu proslavili smo zajedničku misu sa svim sudionicima Hoda koji su stigli iz raznih talijanskih regija, kao i iz Austrije i Ukrajine.
Nakon objeda, dana 4. kolovoza polazak prema Hrvatskoj, no u Toscani prvo posjet La Verni, mjestu gdje je Franjo primio Kristove rane. Nakon molitve u crkvi upoznali smo jedne druge u službi pastira: igra pastira i ovčica u kojoj se svaki sudionik brine za jednog framaša, i predali male darove. Na kraju smo uvijek najsnažnije obilježeni zahvalnosti za ono što smo primili, pa iako svaka zahvalnost ide najprije Bogu, nastojimo ne zaboraviti da nam On svoje blagoslove šalje preko ljudi kojima također smijemo zahvaliti što su se stavili na raspolaganje Njegovoj darežljivosti. Zato ovdje zahvaljujemo svim fratrima koji su sudjelovali kao duhovno vodstvo i svim dobročiniteljima koji su olakšali naš hod financijskom i materijalnom pomoći. Zahvala ide organizatorima ovogodišnjeg Hoda: područnom vijeću Primorsko- istarskog i Zadarsko- šibenskog bratstva, posebno Ivanu Anđeliću i Marku Mihajiću.
Kristina Fatović, Frama Krnjevo
Post je objavljen 19.09.2009. u 12:43 sati.