Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sempercontra

Marketing

Jadranske razglednice(21), 2009-08-16

„Čekajte vi samo dok vam dođu žuti!“

Image Hosted by ImageShack.us


Tu je počelo, krajnji lijevi dio prizemlja

Da završim s temom od koje me odvelo, u jednom od prošlih postova, sjećanje na moju prabaku koja je davno izrekla tu proročansku rečenicu (vjerujem da nije bila jedina).

Prije nekoliko godina u Gradu se otvorio, kako se to popularno zove, „Kineski dućan“. Bio je tada to samo jedan mali dućan s robom iz azijskih zemalja. Dvoje, troje ljudi za koje mi bijelci, po tipu njihovih lica, kažemo da su „Kinezi“ (iako bi mogli biti i bilo koji drugi narod „kosooke“ rase) radili su od jutra do mraka, prodavali, istovarivali dopremljenu robu iz starih osobnih automobila i kombija. Nisu mnogo govorili, nisu se obazirali na radno vrijeme. Samo su radili.

Danas njihov „dućan“ zauzima cijelo prizemlje zgrade u čijem su jednom dijelu počeli. Proširili su ga montažnom građevinom i u dvorište objekta. S druge strane ulice je još jedan „dućan“ (ne znam je li je isti vlasnik). Ima ih još na dva mjesta u Gradu koliko vidjeh, a nedaleko je „Kineski restoran“.

Image Hosted by ImageShack.us


Drugi dućan preko puta prcom

Image Hosted by ImageShack.us


Restoran (možda ipak više neradi)

Sa suprugom sam jedno večer bio u „dućanu“ premda ja u načelu ne posjećujem tu vrstu trgovina. Šetao sam i zagledavao izloženu robu tražeći ime zemlje porijekla: Indija, Tajvan, Kina, Vijetnam. Između stalaka s, na vješalicama obješenim, haljinama, hlačama, majicama, polica sa cipelama, prolaze ljudi. Uglavnom raspoznajem Slovake, kupce bosanskog naglaska, po koji Nijemac. Ima i naših ne mogu reći. Uslužuju ih naše mlade trgovkinje na „privremenom“ radu u „kineskom dućanu“. Na blagajni tamnoputa, kosooka azijatkinja s djetetom u naručju, naplaćuje. Najodgovorniji posao ipak treba obaviti vlasnik J, zar ne?

A ja se pitam: kako se njima isplati dolaziti iz dalekih istočnih zemalja, dovoziti robu s takvih udaljenosti i prodavati je relativno jeftino? Kako se njima isplati, a našim ljudima ne?
Kako to da su se odlučili živjeti u dalekoj stranoj zemlji gdje su kultura, običaji, jezik toliko različiti od njihovih, a naši ljudi žele zaposlenje samo u svojem rodnom gradu?

Je li se odgovor ne krije u činjenici što u njihovim zemljama nema socijalne pomoći, prijevremenih mirovina i lažnih branitelja!

nastavlja se


Post je objavljen 18.09.2009. u 14:34 sati.