Boli me ključna kost. Mislim da ću ipak morati doktoru.
Prošli vikend sam na Sljemenu glumio Sebastiena Loeba, ali nisam baš dobro ušao u zavoj.
Imam taj neki peh da me nešto sjebe svaki put kad se upustim u rizik. Valjda se ne zadovoljavam ulogom voajera nego sve moram isprobati na svojoj koži. Ustvari kostima koje me sad trgaju dok tipkam.
Dakle, ta moja frendica je vozila Seat Leon. Auto koji mi se oduvijek sviđao zbog te svoje munjene linije s dignutim dupetom. Postoji teorija prema kojoj kućni ljubimci liče na svoje vlasnike. Stoga sam zaključio da onda vlasnici vozila nalikuju svojim limenim ljubimcima.
A Sonja je definitivno imala podignuto dupence kao njen auto. U svakom slučaju, to nije bio običan Seat Leon. Bio je to Seat Leon FR, nabrijana zvijer od 200 konja. Zato sam je zvao Sonkica, Palonkica frrrr.
Kretali smo se u istom društvu pa me više puta pijanog razvozila po kućama. Cura je stvarno znala voziti. I nikad nije sjedala pijana za volan što se ne bi moglo reći za mene. Uvijek sam volio voziti s maliganima u guzici i svi su se divili mojoj sposobnosti da potpuno pribrano vozim kad sam skenjan od alkohola.
I sad, sve bi bilo u redu da se nisam pomamio za Sonjinim Leonom. Prošli vikend smo otišli na cugu u podsljemensku zonu. Ona i on i on i ja.
Dok ga je pritiskala prema Mihaljevcu počeli su mi rasti sasvim mali rogovi. Spustio sam prozor i uživao u potmulom brujanju beštije.
U jednom trenutku sam joj rekao
- Daj mi da vozim.
Sonja se nasmijala misleći da se zezam, ali kad se parkirala ispred birca još jednom sam joj ponovio da bih vozio auto. Dobacila mi je ključeve i rekla da će me čekati na terasi.
Na spustu sa Šestina prvo sam nekoliko puta oprezno pritisnuo papučicu gasa. Leon je frktao. Kad sam prošao Mihaljevac, shvatio sam da auto ide uzbrdo isto kao i nizbrdo. Bez ikakve razlike. Samo što je pod opterećenjem motor zvučao još bolje. A osjećaj koji te kod ubrzanja zalijepi na sportski sic je nevjerojatan. Kad bih malo oštrije uletio u zavoj želudac bi mi završio u grlu, ali auto se ponašao kao prirodan nastavak tijela. Kočnice su reagirale brzinom misli, a svaki izlazak iz zavoja Leona je držao na cesti kao na tračnicama. Mislim da bi svatko trebao provozati sportski auto da bolje shvati tu fascinaciju skupim limom. Do Tomislavca mi je zasmetao samo jedan Yugo koji se sklonio na ugibalište kad sam mu se zalijepio na rep. Potom je uslijedio veleslalomski spust. I jebiga.
Netom prije Šestinskog lagvića sam naletio na nekakvo udubljenje i frrrrr...
Leon FR je frknuo u potok i okrenuo se na krov.
Stanje šoka je odlično. Volio bih da negdje mogu kupiti tablete koje izazivaju osjećaj kad te zapravo boli kita za sve. Jer upravo tako sam se osjećao kad sam se iskobeljao iz auta i ugledao tu divotu zabijenu u mulj.
- Sonkica...imao sam nezgodu.
- Kakvu nezgodu?! Di si?!
Brzo je došla po mene. U međuvremenu sam riješio da šlep služba izvuče auto i zamolio sam lika da to riješimo bez murje. Dvjesto kuna danas čini čuda.
Sonja, žao mi je zbog tvog auta. Ako treba dići ću novi lihvarski kredit, ali možda je bolje da pričekamo da se oporavi tržište dionica. Da već jednom izađemo iz mulja...
Post je objavljen 18.09.2009. u 13:20 sati.