Marketing
SVATKO JE VRIJEDAN
Ma najlipše mi je kod mališa. Prvašići su u vrtiću već navikli na pod pa jedva čeka čut priču sjedeći na podu. A ni drugaši nisu daleko. Ma zapravo da rečete i starijima mislim da bi i oni rao za promjenu posidali po podu. Zar ne? Eto i ja volim sidit na podu. Npr. prid Veliku Gospu san u crkvi lipo sila na pod tj. na rusak jer mi je dodijalo stat a mista nije bilo. (Eh… to baš nje bila najbolja ideja- jer sam sila na fotoaparat… pa sad više nema fotografiranja… do daljnjeg)
I tako su oni danas slušali jednu drugu priču o zajedništvu.
Malo sam glumila pilu, malo čavle, malo čekić… i ono kako su se posvađali…
I ono kako je na kraju došao stolar – uzeo sav taj alat u ruke –
I napravio nešto čudesno – kolijevku.
I pouka je: Svi mi jedni drugima idemo na živce ponekad…
Ali SVATKO JE OD NAS VRIJEDAN… i Bog nas želi upotrijebiti za nešto… lijepo.
To je naša važna lekcija. Lekcija koju kroz život tako često zaboravimo...
- 'Ajte opet priču!' – govore oni… pa onda eto ponovim opet.
E sad ono što sam ovaj put zapazila bilo je kako se približavaju jedni drugima:
Sjedeći na podu malo po malo puzili su prema sredini… i skupili stopala u jedan 'tučak'!
Baš su ko cvijet!
Pa to je upravo ono što sam mislila da im trebam nacrtat: Cvijet s onoliko latica koliko je njih!
Dobro, aj sad kad je već jedan lega legnite svi – napravit ćemo cvijet!
I stvarno – vide oni da su kao cvijet.
A ja im onda 'otkinem' jednu laticu – tj. povučem jednog podalje.
Pa drugu laticu… pa treću… da vide kako im je poružnio cvijet kad nema nekog.
SVATKO JE VRIJEDAN. (Ah, triba vratit latice)
I kad jednog nema… zajednici nešto fali…
A skupa… skupa smo jedan lijepi cvijet… za Isusa!
I najdraži smo mu tako – SLOŽ(e)NI…
Post je objavljen 17.09.2009. u 21:27 sati.