Marketing
Kada krenu zime
Kao tempera, kiša nebo oboji
(takve je boje srce moje)
Jučerašnja kombinacija kiše na staklu automobila, povodanj kroz kojeg vozim za Split i riječi....
Foto by plutonicfluf
Nasukana sam na plićake svojih osjećaja i misli.
Ja, stari drveni brod…
(poželim...)
Neka godinama padaju kiše
(isprat će dlanove i zavojite kutove mojih riječi)
Neka se nakupe alge na koritima mojih misli
(ublažit će pristajanje u luku snova)
Miluje me more
Jednom će me možda naći neka nova djeca
Izgriženu, ostavljenu, prepuštenu milosti nemilosrdnih ljudi
Svaka rana pričat će priču
Svaki dodir otvoriti će nove pukotine svijesti.
Ja, stari (drveni) brod
Ti, neumorni mornar
Vezuješ konope kojima me vučeš u dubine slobode
Razapinješ jedra koja trepere u suncu
Miluješ usnama dlanove moje
Čuvaš me od mene same
Ti i ja
Miluje nas more
Jednom, možda, nađu nas naša djeca na obalama otoka
Jednom / možda / zasigurno
Jer postoje putovi kojima nam je ići
(bez obzira što mi mislili o tom)