Šaka soli
Još prije kraja dana kreću ribari za srećom i probitkom.
Nedugo u suton, u hipu kad se uznemire ptice i zaleprša znakovlje po luci, polude srca u onima koji ostaju i samo prate.
Od sveg na svijetu, što nosi čovjek vječno odlazeći?
Što vuče sobom onaj što se boji, od najboljeg što tvori gradove, od znanja ravnog gori, od zbilje ikad stvorene ljepotom, bol ako stalno ne guši kajanjem, bokove ako ne opaše dobrotom?
Pa i kad slijedi slutnje, pa i za šaku soli, na stazu stislu strahom i samoćom!
Post je objavljen 17.09.2009. u 08:36 sati.