Smanjenjem zahila nafte koja se crpi na konvencionalan način, posiže se za novim izvorima. Osim u podzemnim depozitima nafte ima u naftnim škriljcima i u naftnim pijescima. Dok je cijena nafte bila niska, a plivali smo u njenom izobilju, iskorištavanje ovakvih ležišta nije bilo isplativo i tek su vršena istraživanja. Naftne krize pokazale su da cijena nafte od nekadašnjih 15-20 $/barelu mož skočiti i do desetak puta. U takvim uvjetima i u uvjetima ovisnosti o nafti ogromna se sredstva ulažu u svaki mogući put do nafte i nijedna cijena nije prevelika, pa ni ona da time direktno radimo sami sebi o glavi utjecajem na okoliš i još više na atmosferu.
Posljedica zatopljenja koje dovodi do topljenja ledenjaka mnogi još nisu svjesni, a stravične su (biti će tema nekog budućeg posta). No još je stravičnije ono što nam se sprema otapanjem permafrosta (zaleđene zemlje u području Sibira). Njenim otapanjem osloboditi će se ogromne količine metana koji će završiti u atmosferi.
Kapitalu nije bitna budučnost, bitan je profit. Naftnim kompanijama, za sada, nije u interesu istraživati alternativne izvore pogonskih goriva. Kada nafte nestane vjerujem da će brzo biti u uporabi novi energenti koji će opet donositi profite. No da li će tada već biti prekasno za te nove energente?
Naftni pijesci
Naftni pijesak se sastoji od pijeska, bitumena, gline i vode. Sirovi bitumen je crna, asfaltna nafta gusta poput melase. Bitumen se mora oplemeniti kako bi se transportirao cjevovodom i preradio u rafinerijama. Proizvedeni oplemenjeni bitumen se sastoji od primarnog benzina, laganih i teskih plinskih ulja, te se oni miješaju kako bi se proizvela lagana, niskosumporna sirova nafta koju u Syncrudu nazivaju Syncrudova sirova nafta. Naftni pijesak sadrzi 4 tež. % vode. Svako zrnce naftnog pijeska je vodomočivo, što omogucuje odvajanje bitumena od pijeska i vode. Kada bi svako zrnce pijeska bilo naftomočivo, tada ne bi bilo moguće odvajanje bitumena od pijeska metodom ekstrakcije pomocu vruće vode. Operacije kanadske korporacije Syncrude se obavljaju na Athabasca nalazistu naftnih pijesaka u sjevernoistočnoj Alberti u Kanadi. Naftni pijesak je vidljiv u priobalju Athabasca rijeke, sjeverno i južno od grada Fort McMurray, međutim većina naftnog pijeska u Athabasca području leži zatrpano 50 metara ili dublje ispod tresetnog mulja i pokrovne mase. Athabasca nalaziste naftnih pijesaka je največi naftni izvor u svijetu. (Izvornik: Croatien scientific)
Sada se iz naftnih pijesaka proizvodi 780.000 barela sintetičke sirove nafte dnevno što je 8% ukupnog američkog uvoza. U procesu dobivanja nafte iz tog izvora proizvodi se 15-40% emisija stakleničkih plinova više po jedinici energije nego kod konvencionalnog dobivanja sirove nafte. (Izvornik: Radical project)
Kako se zalihe ovih pijesaka nalaze na dubinama većim od 50m a radi se o dnevnim kopovima možete zamisliti o kakvoj se devastaciji radi. Dodajte tome još i postrojenja za preradu (separaciju) i sva ona potrebna prateča postrojenja.
Zbog toga objavljujem ovaj mail Greenpeaca u nadi da ćete svratiti na linkove u njihovom članku i imati vremena pročitati i pogledati.
Iskreno se nadam da ćete i vi svojim glasom poduprijeti akciju

