Evo me sa malim zakašnjenjem. Vrjeme je pisanja programa
Udruge za slijedeću godinu. Život mora po planovima, svojom
puninom nastaviti dalje, a mi smo tu da biramo prioritete na
putu, čineći ga svojom sudbinom. Često se sjetim i tebe
koji ne vjeruješ, jer Onaj koji mi vjeru želi oduzeti, pokuca
svakodnevno na vrata, barem po nekoliko puta, ali, uz Božju
pomoć vrata ostaju zatvorena. Na svakom koraku vidim ljude
poznate i nepoznate manje ili više moralne, kako se natječu u
utrci sa vremenom. Pitam se dali sam dovoljno tolerantan,
toliko da mogu reći da ih volim. Teško je voljeti sve, teško je
voljeti tebe kojem ovo pišem, ako znam da želiš uzeti sve od
ovog zemaljskog života, ovdje i sad, ne vodeći računa o
drugima i ne vodeći brigu o svom nastavku života poslije ovog
zemaljskog. Teško je voljeti osobito one koji mi nisu naklonjeni,
ali, treba i njima tolerirati njihove slabe strane i sklonosti, makar
onoliko koliko im ovozemaljski zakoni dopuštaju.
Drugi sukob, nije sa vremenom nego sa zlom, zlim koji i meni
i tebi oduzima vrijeme na bezvezne stvari, vara nas izmišljenim
potrebama, oduzima nam energiju raznim porocima i požudama
te nam nameće lažne potrebe i čini nas izgubljenim u moralnoj
vertikali, ako mu to dopuštamo. Bez vjere teško je biti moralan
i toliko razborit da ne prihvatiš opijate zloga. Teško, jer nemaš
zaštitu, a prava zaštita je molitva, vjernici to znaju. Molitva po
Kristovom evanđelju sredstvo je u borbi protiv zla. Sam Krist
dao nam je najljepšu molitvu,"Oče naš". Iskrena molitva je
sredstvo koje osigurava naš trajni život, egzistenciju ovdje i
navijeke. Osobito danas, biti bez molitve, bez potpore Neba,
teško je biti i ostati u granicama normalnog ponašanja, a još
teže ostati na potu dobra ili svetosti na koju smo svi pozvani.
Treći sukob je onaj trajni koji se odvija svakog časa - borba
života i smrti. Smrt je naš trajni saputnik na zemlji i nikada nas
ne napušta. Ona čeka svoju priliku, svoj trenutak. Samo tren je
dovoljan da izgubimo život, da nestanemo sa ove životne scene.
Taj sukob života i smrti, tebe, koji si bez prave vjere, najteže pog-
ađa. Svjestan si da starost neminovno dolazi, a tvoja znanost tu
ne pomaže, nema lijeka. Strah od smrti pokušavaš zatamiti bije-
gom u iluziju, skrivaš se od pogleda neba, sklanjaš se u zaborav,
porok. Savjest te kopka, ne da mira, svjestan si da to nije rješenje.
Sve šminke i stotine kirurških zahvata ne mogu spriječiti naše
tjelesno nestajanje, tiho starenje koje traje neprekidno. Vjerniku
je to prilika i šansa da žrtvom svoga tjelesnog bića, izgara za
bližnje, u ljubavi, po uzoru na Kristau, na putu dobra i u suradnji
sa nebeskim Ocem, dajući tako pravi smisao svom životu.
Vjernik svoje tjelesno nestajanje na taj način pretvara u ljubav.
To je siguran put koji nas dovodi na pobjedničko postolje,
oltar života na koji odlažemo svoj križ!
(nastavlja se)
.
Post je objavljen 16.09.2009. u 23:22 sati.