Jutros sam se probudila katolički raspoložena. Nak, simbolično. Glave uzdignute , čela do plafona, grudi napetih, ruku razapetih u smjeru sjever- jug, nogu u stilu crteža da Vinchija. Iz usta mi je umjesto; -Dobro jutro, svima ! ,izašlo ; Uber alles!
Jebate, nakon izjave monsinjora Štambuka (nije to splitski karikaturista), kako samo katolik može biti predsjednik U Hrvata, shvatila sam da je došlo moje vrijeme. Naše vrijeme. Vrijeme katolika. Šteta što nisam živjela u vrijeme kardinala Stepinca, jer bi moj ushit činjenicom da sam rođena katolkinja bio neizmjerno veći.
Di bi mi bio kraj?
Židova je sve manje, Srba i onako nema, te da bi ih pronašli, šaljemo im Severenu čak u Kragujevac. Umjesto šterike, naša štikla & band dragovoljaca nakon što ih otkrije prenijeće im misli našeg uzoritog Štambuka. Poruka je jasna; ostanite tamo daleko, Vi što katolici niste, a rodom ste iz Knina, Slunja, Karlovca, Skradina…
Ni "Kragujevke" nisu što su nekad bile. Sada su u modi katolkinje "Zagorke"( Zagorec divojke)…
Kako stvari stoje, umjesto na burzu rada, odoh na pazar sakupljati potpise za predsjedničku kampanju. Umjesto židovske, Davidove zvijezde, polumjeseca (naroda koji je ispao iz hrvatskog Ustava), istaknut ću križ. Stavit ću ga i u portun nek svi koji dolaze znaju u kakvu kuću dolaze.
Već se vidim na Pantovčaku.
Podne je nešto puklo. Top sa Griča?! Pomislila sam da nešto nije u redu s mojom nevinošću. Udarac u rebra na trgu Republike, pardon Bana Jelačića, otvorio mi je oči. Vrata na 14-tici, tramvaju za Velesajam su popuštala pred navalom katolika i onih drugih koje nisam prepoznala komu pripadaju. Jes da je bilo šiljatih glava, klempavih ušiju, 2 cm čela, al*…
Umjesto na Pantovčak, put me je vodio preko Save, Savskim mostom do Sajmišta. Jasno ispod savskog mosta, ne protiče Drina.
Ipak, Hrvatska do Drine!
Za Pantovčak spremna!
Neš ti kaj je za mene; Pusićka, Ožboltica, Vujica…& dečki sa i oko Kaptola…
U boj , U boj za svog predsjednika!...
BTW. & ne baš...S razlogom...
A, život ide dalje...Danas sam u Zagrebu, s mislima na "sestru" koja je partila u Sarajevu na Bare, s kojih se nitko ne vraća.. Otišla je moja Natali u zagrljaj zemlje Bosne koju je neizmjerno voljela.
Spavaj mirno, Natali. Bilo je časno imati Te za prijatelja...
Noć sam provela u rezerviranom smještaju u kući na suprot kuće u koju sam donešena iz rodilišta prije 60 godina? Tik iznad Ribnjaka, ispod Šalate... Koji život?!...
Post je objavljen 16.09.2009. u 21:41 sati.