Današnji datum valja zapisati jer sam ipak danas skinula jedan veliki teret s leđa. Gotovo je, gotovo, 16.9.2009. dala sam zadnji ispit, pa hajde neka je svanuo i taj dan. Trenutno nisam u stanju reći išta pametno, ali evo, s ovako neposloženim stvarima u glavi a opet sa ogromnim olakšanjem mogu reći da mi je drago što je gotovo. Ma zezam se, nije mi drago, ne nikako…
Joooooooooj, olakšanje ljudi moji, kakvo takvo, ali olakšanje. Možda mi je dosadilo biti vječiti student, ali čini mi se da je mojim roditeljima još više. Pa ako ništa nek je i njima lakše, nek se više ne srame susjeda kad im objašnjavaju da još nisam gotova mada i dalje ne znam zašto bi to bilo njih briga, ali to je ta ljudska narav mucna. Pa nek sad i piju ako hoće...
I dalje nazirem neke svoje vidike daleko od svega ovog, daleko od dosadnog upravnog prava kojem želim zauvijek reći zbogom. Barem kad diplomiram i naravno mislim na faks, ne općenito…
Ah, sutra ću govoriti neke druge stvari, znam, ali sada, koliko sretna toliko i nesvjesna svega…
Neka je i toj etapi života došao kraj, umorna sam od svega iako ne kažem da je loše biti student, samo treba znati uživati u svemu tome, ali kad već gotovo maksimalno iskoristite apsolventski staž onda jednom dođe red da se i s time pozdravite i kažete hvala nebesima, napokon je gotovo…
Ah da, još diplomski...
Post je objavljen 16.09.2009. u 20:04 sati.