Marketing
Jadranske razglednice (19), 2009-08-11
Ipak nije!
Vjerojatno sam već spomenuo u nekom od svojih postova da mi se kuća nalazi neposredno uz cestu koja spaja Grad s Jadranskom magistralom i autoputom. Posljedica je da ispred kuće i dvorišta u kojem provodim najveći dio vremena čitajući, pišući ili pak konzumirajući jednu od „plemenitih“ tekućina: vino (crno/bijelo) ili pivo „PAN da osvježi dan“ neprestano prolaze kolone prometala na dva, četiri ili više kotača. Sva ona mogu se podijeliti u nekoliko skupina.
Slika raskršća s autima
Najbrojniji su osobni automobili. Ako se isključe stariji modeli koji su dosta bučni, vozači – primitivci koji ih uglavnom voze, vole nakon raskršća „nabiti“ gas do daske, liječeći tako kompleks inferiornosti, te vozači koji uživaju u škripi guma kad se pod punim gasom ubacuju iz sporedne ulice, osobni automobili mi najmanje smetaju.
Sljedeća skupina na ljestvici stvaratelja buke su autobusi. Prema pojedinim linijskim autobusima mogu navečer otprilike procijeniti koliko je sati. Obično odlazimo na spavanje kad prođe troosovinski autobus APP iz Požege.
Nešto jaču galamu proizvode dostavna vozila. Izraubovani kombiji, furgoni, kamioneti ponekad zaista trešte kao da će im svakog časa „motorska“ duša izaći na ispušni lonac.
Odmah nakon njih svrstavaju se cisterne za prijevoz fekalija iz septičkih jama, tzv „drekosrk-drekovoz-drekošpric“ prometala. Njih prepoznajem po zvuku koji je veoma sličan zvuku motora borbenih kola. A i brzina im nije mnogo manja. Žure da izvoze što više tura.
Dvotočkovna motorna prometala dijele se na „gospodska“ i „divljačka“.
Vozači prvih na statusnim motorima tipa „Harley Davidson“, obučeni u propisanu odjeću s kacigama na glavi, voze mirno, dozvoljenom brzinom bez velike buke, dostojanstveno, ne izlijećući iz kolone. Vozači drugih, na „red bull“ motorima tipa „Honda“ i sl. bez opreme, gologlavi u japankama i majicama s kratkim rukavima, voze ludo nabijajući u niskim brzinama gas do daske, pretiču kolonu i još se ljute ako ima se na zebri pojavi neki pješak. Posebnu vrstu u ovim potonjim čine tzv „prdalice“ ili „zujalice“. Mopedi, skuteri i ostala sitna gamad koja svoju snagu manifestiraju isključivo tako da skinu sve pregrade u ispušnom loncu, a onda, naročito noću, pod punim gasom voze najvećim dopuštenim brojem okretaja stroja. Od opreme uglavnom imaju kupaće gaće, eventualno bermude i šuplju glavu. Oni su „glavni“, oni su „jaki“, njihov je cijeli „svijet“. To što pokose pješakinju na pješačkom prijelazu (što se desilo oko ponoći prije dvije noći neposredno uz našu kuću) njima spada u dokazivanje snage.
No svi oni, uz časne izuzetke, imaju jednu zajedničku osobinu. Upotreba sirene, trube, klaksona iako je to u Gradu zabranjeno. I što je najinteresantnije bez ikakve stvarne potrebe.
Mimoilaze se i trube na pozdrav!
Trube da im prođe vrijeme!
Komponiraju suite za „klakson i živce“!
Stoje u koloni (česta pojava jer se tu nalazi T raskršće) i trube, najprije kratko, pa onda dulje i na kraju sjednu na trubu i nikao da se s nje skinu, sve požurujući onog ispred sebe da već jednom krene, kao da on to može.
Trube kako bi dali znak onom iz sporedne ceste da ga puštaju umjesto da mu to kažu pokretom ruke.
Trube kao zamjena za: „ajd u p.m. idiote!“
Uglavnom kroz četiri tjedna boravka u Gradu naslušam se automobilskih truba koliko ih ne čujem cijele godine u mjestu boravka. A svaki zvuk trube kod mene prouzrokuje godinama trostruki efekt: stezanje srca, ljutnju zbog idiota koji ne shvaća da time što nepotrebno trubi drugima remeti mir i treće, najgore, osjećaj totalne bespomoćnosti da tu išta mogu promijeniti. A od ove godine još mi svojim „Jerihonskim trubama“ remete popodnevni san unuka.
Pričam to snahi koja je nedavno boravila u Njemačkoj u jednom gradu kod nekih prijatelja, a ona mi kaže:
„Moj poznanik, koji je boravio nekoliko dana u tom gradu, kaže da je kroz cijelo vrijeme čuo samo dva puta automobilsku sirenu. Od toga jednom je to bila – njegova!“
Mala zemlja za veliki odmor!
nastavlja se
Post je objavljen 16.09.2009. u 19:48 sati.