Pregled posta

"ANTIFASTIČKI ZAŠTITNI ZID"

Kad predsjednik Mesić kaže da se jugoslavenskim "antifašistima nesmije suditi", onda je to istina, jer im se za ratne zločine i zločin protiv čovječnosti i genocid iz 1945. ne sudi u Republici Hrvatskoj iako Kazneni zakon RH ne kategorizira kaznena djela po ideološkom ključu jer i antifašist može počiniti zločin, ali velika je laž da su bivši komunisti (titioisti) navodno bili antifašisti jer su bili revolucionari, i sudili su u bivšoj Jugoslaviji nedužnim ljudima, među njima i antifašistima, za delikt "kontrarevolucije" koji je bio dio kaznenog zakona bivše SFRJ. Dakle, "antifašistima" (čitaj, komunistima i udbašima) smije se suditi, a Tita se smije, i iz moralnih razloga, mora imenovati i proglašavati zločincem!

Nalazimo se u godini obilježavanja 20. obljetnice pada Berlinskog zida. Obljetnica se obilježava u Njemačkoj, i u cijeloj civiliziranoj Europi i demokratskom svijetu, ali ne u Hrvatskoj, međutim, u Hrvatskoj se ova velika i značajna obljetnice ne obilježava zato što Hrvati ne bi bili civilizirani narod ili zato što Hrvatska ne bi bila civilizirana, nego zato što predsjednik Republike Hrvatske, hrvatska vlada i sastav Hrvatskog sabora, dakle, vlasti i parlamentarna opozicija i saborska većina nisu civilizirani!

Da je to istina dokazala je i protekla obljetnica Sve-europskoga spomen-dana kojim se 23. kolovoza 2009. u Europskoj uniji obilježio dan u spomen na žrtve fašizma i komunizma. (Spomen-dan je u Strasbourgu, 2. travnja 2009. donio Europski parlament.) Iako na hrvatskim državnim institucijama uz hrvatski stijeg protuzakonito vijori i stijeg Europske unije, u Republici Hrvatskoj njene necivilizirane vlasti nisu 23. kolovoza 2009. odale pietet žrtvama fašizma i komunizma. Razlog je što se odaje počast ne samo žrtvama fašizma nego i žrtvama komunizma. Žrtve komunizma predsjednik Republike drži fašistima koji su s pravom pobijeni od titoista. Naravno, to je propaganda kako bi se opravdala masovna ubojstva i zločini počinjeni od jugokomunističkog titoističkog režima, u svrhu aktualne zaštite komunističkih zločinaca pred kaznenim progonom, jer kako šefić države reče: „Antifašistima se ne smije suditi!“. Kad Mesić kaže „antifašisti“, misli na komuniste i udbaše. Mesićeva propaganda je laž koja u vlastima Hrvatske pada na plodno tlo, tu laž uglavnom upijaju kao spužva vodu državni službenici, sutkinje i suci, državni odvjetnici, mediji tu laž preuzimaju i šire među narod, stvarajući mržnju, jaz i raskol!

S druge strane, potpredsjednik vlade RH, Slobodan Uzelac (Srpska demokratska samostalna stranka), i saborska zastupnica, predsjednica saborskog odbora Vesna Pusić, i Hrvatske narodne stranke – Liberalni demokrati koja je članica Liberalne internacionale, sudjelovali su 26. srpnja 2009. na proslavi obljetnice četničkog ustanka u Srbu od 27.7.1941., koji su organizatori predstavili kao antifašistički, iako je povijesna istina da je bio organiziran od fašističke Italije, te je poslije WWII komunistička partija taj ustanak ukrala od četničkog pokreta i predstavila u Titovoj Jugolaviji kao partizanski ustanak, pretvorivši ga u državni praznik na koji su se slavili pokolji nad hrvatskim civilima. Vesna Pusić je nazočnim partizanskim ratnim veteranima i simpatizerima četničkog pokreta poručila: „Drugovi i drugarice, još nisu završile sve bitke!“ (Izjavu je prenijela Hrvatska televizija, i nekritički emitirala u Dnevniku.) Znači, gospođa "drugarica" vodi bitke. I Slobodan Milošević je na Gazimestanu 1989. rekao da predstoje bitke. Nakon toga smo imali rat, velikosrpsku agresiju.

ANTIFASCHISTISCHER SCHUTZWALL ILI BERLINSKI ZID

Kada su istočnonjemački komunisti, u funkciji marioneta totalitarnog Sovjetskog Saveza, godine 1961. na crti razgraničenja između Zapadnog i Istočnog Berlina podigli zid, koji je u povijest ušao pod nazivom Berlinski zid, komunisti su svoj sramotni zid u agitacijskoj propagandi licemjerno nazvali, ni manje ni više nego, „Antifašistički zaštitni zid“ (Antifaschistischer Schutzwall). Moram priznati da to dugo vremena nisam znao, mislio sam da su i komunisti taj svoj zid zvali Berlinskim zidom, ali ne, zvali su ga „Antifašistički zaštitni zid“. Riječ, je, dakle, o 1961. godini.

Pitam se, a protiv kojeg to fašizma su komunisti bili podigli svoj „antifašistički“ zid? Fašistička Italija je kapitulirala 1943. godine. Nacistička Njemačka ili njemački fašizam doživio je 1945. totalni poraz. Ostaje jedino da su istočnonjemački komunisti i Sovjeti zid podigli zbog fašističke Španjolske i generala Francisca Franca, ali između ondašnje Istočne Njemačke i fašističke Španjolske nalaze se demokratske Zapadna Njemačka i Francuska. Dakle, zbog fašističke Španjolske Berlinski zid nije podignut. Zbog čega je onda bio podignut taj zid koji je razdvajao jedan narod, obitelji, općenito, ljude?

Odgovor je: zbog straha od slobode, zbog straha od demokracije, od pravne države, zbog straha od slobode tiska i višestranačkog sustava, jer Zapadna Njemačka ili Savezna Republika Njemačka je 1961. bila pravna država, imala je demokraciju, slobodne višestranačke tajne izbore, i slobodni tisak, i socijalnu sigurnost i pravdu.

Milijuni Nijemaca su iz istočnog sektora okupirane Njemačke nakon 1945. pobjegli u zapadni sektor, i niti jedan prebjeg se nije pokajao što je iz jednopartijskog totalitarnog socijalizma prešao u kapitalizam i demokraciju, tako da je 1961. u Istočnoj Njemačkoj, koja se službeno cinično zvala „Njemačka Demokratska Republika“, DDR, živjelo još samo 17 milijuna stanovnika. Upravo zbog tih 17 milijuna stanovnika je kroz Berlin izgrađen komunistički zid koji je stanovnicima socijalizma branio odlazak na Zapad. Uz njemačko-njemačku granicu je također 1961. izgrađen zid, ali ne od cigle i betona kao u Berlinu nego od elektificirane žice s minskim poljima i stražarskim kulama s mitraljeskim gnijezdima, a na žičanom zidu su instalirane automatizirane automatske puške koje su se aktivirale uvijek onda kada se neki prebjeg približio granici da pobjegne na slobodu – u Zapadnu Njemačku gdje je vladao pluralizam umjesto cenzure i totalitarizma.

Za vrijeme komunizma su komunisti, dakle, svoj zid zvali „Antifašističkim zaštitnim zidom“, iako u Zapadnoj Njemačkoj nije bilo fašizma ili fašističkog poretka, ali u propagandi je trebalo narodu reći da su komunisti antifašisti, a demokrati da su fašisti. To je bila osnovna poruka komunista, da su naime svi fašisti koji nisu komunisti, i samo komunisti da imaju monopol na antifašizam, iako je povijesna istina da su antifašističke Sjedinjene Američke Države bile odlučujući čimbenik u WWII koje su odnijele pobjedu nad nacističkom Hitlerovom Njemačkom, i da bez vojne pomoći u isporukama oružja SSSR ne bi preživio njemačku invaziju i agresiju.

Međutim, komunisti, taj umišljeni, lažljivi i licemjerni svijet, držali su sve ljude fašistima koji nisu bili komunisti. Po istom obrascu se i danas ponašaju nelustrirani jugoslavenski komunisti/titoisti u Republici Hrvatskoj – svojataju monopol na antifašizam, smatraju sve one koji nisu jugoslavenski i titoistički orijentirani (neo)fašistima, i imaju u toj barbarskoj propagandi podršku od mas-medija u Hrvatskoj, od urednika i novinara, kao i od vladajućih političara koji se deklariraju titoistima. Većina predsjedničkih kandidata su primjerice deklarirani titoisti, isto i predsjednik Socijaldemokratske partije, Zoran Milanović, predsjednica Hrvatske narodne stranke Vesna Pusić, Ivan Jakovčić iz Istarskog demokratskog sabora, siva eminencija Hrvatske demokratske zajednice Vladimir Šeks je titoist, predsjednik Hrvatskog sabora, hadezeovac Luka Bebić („barba Luka“) je titoist, većina sindikalnih čelnica i čelnika su titoisti, ravnatelj Hrvatske televizije je titoist, vodeći kolumnisti Jutarnjeg lista su titoisti, cjelokupi Novi list je titoistički, zagrebački gradonačelnik, osnovano osumnjićeni korumpirani Milan Bandić, zvan „Milan Blenton“, je titoist, eto, nedostaje samo da i zagrebački nadbiskup bude titoist pa da slika bude idilična.

Vlasti Republike Hrvatske pošto-poto se trude da pred svijetom ostave dojam da su antifašističke, iako to svijet od njih uopće ne traži! Ponavljam, svijet od nas ne traži da budemo antifašisti, niti da to dokažemo. Ono što svijet od nas traži je slijedeće: da uredno otplaćujemo naše kredite i lihvarske kamate, pod broj jedan, i pod broj dva da Sloveniji predamo naš dio Savudrijske vale i pristup međunarodnim vodama odnosno da se odreknemo dijela svoga teritorija, kao i da uredno u Afganistan šaljemo kontinuirano kontingent Hrvatske vojske, kao i da s velikim počastima i materijalnim privilegijama primimo natrag izbjegle bivše srpske pobunjenike, i to je to, ništa drugo svijet od nas ne traži, a ono što je najviše tražio - da izručimo generala pobjedničke Hrvatske vojske, Antu Gotovinu - to smo uredno ispunili bez ikakvog srama na obrazu jer obraza očito nemamo.

Zato su nam puna usta „antifašizma“, mediji se natječu u antifašizmu, i naravno u prozivanju „fašista“ u Hrvatskoj, te zato što su fašisti vrlo rijetki u Hrvatskoj, izmišlja se fašiste, dok se od šume ne vidi stabla, dakle, mnogobrojne komuniste, bili bivši komunisti, zvali se reformirani komunisti ili kriptokomunisti, a možemo ih svesti pod nazivnik titoista, se u politici i medijima prešućuje i predstavlja ih se kao antifašiste. Zaista, titoisti nisu samo eks-komunisti nego su vrhunski propagandisti. Joseph Goebbels bi od „naših“ titoista mogao učiti!

Za naše titoiste su svi oni koji u Hrvatskoj nisu titoisti, a to je većina naroda – fašisti, a samo su titoisti navodno antifašisti. Nema što, vrhunska propaganda koju već 10 godina vodi predsjednik Republike Stjepan Mesić uz pomoć vrhunskih udbaša. Međutim, da su titoisti veliki licemjeri i lažovi vidi se po njihovoj priči o antifašizmu. Krivotvoreći povijest i tvrdeći da je partizanski pokret u WWII navodno bio antifašistički, a ne komunistički i revolucionarno boljševički, titoisti u Republici Hrvatskoj izgubili su iz vida da su njihovi kolege drugarice i drugovi u ondašnjoj Istočnoj Njemačkoj svoj sramotni zid nazvali „antifašističkim“, dakle, otvoreno su lagali. Isto tako lažu i titoisti danas. Nekada treba pogledati malo preko nacionalnih granica da bi se kod kuće vidjelo stabla od šume jer antifašistički titoizam je nespojiv sa demokracijom, ali sa demokracijom je i te kako spojiv antifašizam i antikomunizam, ali bez titoizma!

CBK


Post je objavljen 16.09.2009. u 19:43 sati.